A učenicima reče: nije moguće da ne dođu sablazni; ali teško onome s koga dolaze; Mat. 13, 41. Mat. 18, 6. Mat. 18, 7. Mar. 9, 42. 1.Kor. 11, 19. 2.Sol. 1, 6. Juda 1, 11. Otkr. 2, 14.
Bolje bi mu bilo da mu se vodenični kamen objesi o vratu, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovijeh malijeh.
Čuvajte se. Ako ti sagriješi brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu.3.Moj. 19, 17. Prič. 17, 10. Mat. 18, 15. 1.Kor. 13, 4. Kol. 3, 12. Jak. 5, 19.
I ako ti sedam puta na dan sagriješi, i sedam puta na dan dođe k tebi i reče: kajem se, oprosti mu. Sud. 11, 8.
I rekoše apostoli Gospodu: dometni nam vjere.
A Gospod reče: kad biste imali vjere koliko zrno gorušično, i rekli biste ovome dubu: iščupaj se i usadi se u more, i poslušao bi vas.Mat. 17, 20. Mar. 9, 23. Mar. 11, 23.
Koji pak od vas kad ima slugu koji ore ili čuva stoku pa kad dođe iz polja, reče mu: hodi brzo i sjedi za trpezu?
Nego ne kaže li mu: ugotovi mi da večeram, i zapregni se te mi služi dok jedem i pijem, pa onda i ti jedi i pij? Luka 12, 37.
Eda li će on zahvaliti sluzi tome kad svrši što mu se zapovjedi? Ne vjerujem.
Tako i vi kad svršite sve što vam je zapovjeđeno, govorite: mi smo zaludne sluge, jer učinismo što smo bili dužni činiti. Jov 22, 2. Jov 22, 3. Jov 35, 7. Psal. 16, 2. Mat. 25, 37. Rim. 3, 12. 1.Kor. 9, 16. Filim. 1, 11.
I kad iđaše u Jerusalim, on prolažaše između Samarije i Galileje. Luka 9, 51. Jovan 4, 4.
I kad ulažaše u jedno selo sretoše ga deset gubavijeh ljudi, koji staše izdaleka, 3.Moj. 13, 46. 4.Moj. 5, 2.
I podigoše glas govoreći: Isuse učitelju! pomiluj nas.
I vidjevši ih reče im: idite i pokažite se sveštenicima. I oni idući očistiše se. 3.Moj. 13, 2. 3.Moj. 13, 23. Mat. 8, 4.
A jedan od njih vidjevši da se iscijeli povrati se hvaleći Boga iza glasa, Psal. 103, 1.
I pade ničice pred noge njegove, i zahvali mu. I to bješe Samarjanin. 2.Car. 17, 24. Jovan 4, 9. Dela. 1, 8.
A Isus odgovarajući reče: ne iscijeliše li se desetorica? Gdje su dakle devetorica?
Kako se među njima koji ne nađe da se vrati da zahvali Bogu, nego sam ovaj tuđin?
I reče mu: ustani, idi; vjera tvoja pomože ti. Mat. 9, 22. Mar. 5, 34.
A kad ga upitaše fariseji: kad će doći carstvo Božije? odgovarajući reče im: carstvo Božije neće doći da se vidi; Dela. 1, 6.
Niti će se kazati: evo ga ovdje ili ondje; jer gle, carstvo je Božije unutra u vama. Rim. 14, 17. Kol. 1, 27.
A učenicima reče: doći će vrijeme kad ćete zaželjeti da vidite jedan dan sina čovječijega, i nećete vidjeti. Mat. 9, 15. Jovan 17, 12.
I reći će vam: evo ovdje je, ili: eno ondje; ali ne izlazite, niti tražite. Mat. 24, 23. Luka 21, 8. 1.Jov. 4, 1.
Jer kako što munja sine s neba, i zasvijetli se preko svega što je pod nebom, tako će biti i sin čovječij u svoj dan. Jezek. 1, 14. 1.Tim. 6, 15.
Ali mu najprije treba mnogo postradati, i okrivljenu biti od roda ovoga. Luka 9, 22.
I kako je bilo u vrijeme Nojevo onako će biti u dane sina čovječijega: 1.Moj. 7, 1. Isa. 22, 13.
Jeđahu, pijahu, ženjahu se, udavahu se do onoga dana kad Noje uđe u kovčeg, i dođe potop i pogubi sve. 1.Moj. 7, 21. Luka 20, 34.
Tako kao što bi u dane Lotove: jeđahu, pijahu, kupovahu, prodavahu, sađahu, zidahu; 1.Moj. 19, 1.
A u dan kad iziđe Lot iz Sodoma, udari oganj i sumpor iz neba i pogubi sve. Jer. 50, 40.
Tako će biti i u onaj dan kad će se javiti sin čovječij. Mat. 24, 3. Mat. 24, 27. Mar. 13, 26. 2.Sol. 1, 7. Otkr. 1, 7.
U onaj dan koji se desi na krovu a pokućstvo njegovo u kući, neka ne silazi da ga uzme; i koji se desi u polju, tako neka se ne vraća natrag. Mar. 13, 15.
Opominjite se žene Lotove. 1.Moj. 19, 26.
Koji pođe da sačuva dušu svoju, izgubiće je; a koji je izgubi, oživljeće je. Mat. 16, 25.
Kažem vam: u onu noć biće dva na jednome odru, jedan će se uzeti a drugi će se ostaviti; 1.Sol. 4, 17.
Dvije će mljeti zajedno, jedna će se uzeti a druga će se ostaviti;
Dva će biti na njivi, jedan će se uzeti a drugi će se ostaviti.
I odgovarajući rekoše mu: gdje, Gospode? A on im reče: gdje je strvina onamo će se i orlovi skupiti. Jov 39, 33. Mat. 24, 28.