- Mudra žena zida kuću svoju, a luda svojim rukama raskopava.
Ruta 4, 11. Prič. 24, 3.
- Ko hodi pravo, boji se Gospoda; a ko je opak na svojim putovima, prezire ga.
Jov 12, 4.
- U ustima je bezbožnikovijem prut oholosti, a mudre čuvaju usta njihova.
Prič. 12, 6.
- Gdje nema volova, čiste su jasle; a obilata je ljetina od sile volovske.
- Istinit svjedok ne laže, a lažan svjedok govori laž.
2.Moj. 20, 16. Prič. 12, 17.
- Potsmjevač traži mudrost, i ne nahodi je; a razumnomu je znanje lako naći.
Prič. 8, 9. Prič. 17, 24.
- Idi od čovjeka bezumna, jer nećeš čuti pametne riječi.
Prič. 15, 7.
- Mudrost je pametnoga da pazi na put svoj, a bezumlje je bezumnijeh prijevara.
Luka 12, 20. 1.Kor. 3, 19.
- Bezumnima je šala grijeh, a među pravednima je dobra volja.
Prič. 1, 22.
- Srce svačije zna jad duše svoje; i u veselje njegovo ne miješa se drugi.
2.Dnev. 6, 29.
- Dom bezbožnički raskopaće se, a koliba pravednijeh cvjetaće.
Jov 8, 15. Prič. 3, 33.
- Neki se put čini čovjeku prav, a kraj mu je put k smrti.
Prič. 16, 25. Rim. 6, 21.
- I od smijeha boli srce, i veselju kraj biva žalost.
Prop. 2, 2.
- Putova svojih nasitiće se ko je izopačena srca, ali ga se kloni čovjek dobar.
Prič. 12, 14. 2.Kor. 1, 12. Gal. 6, 4. Fil. 4, 7.
- Lud vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake.
Dela. 8, 10.
- Mudar se boji i uklanja se od zla, a bezuman navire i slobodan je.Prič. 22, 3.
- Nagao čovjek čini bezumlje, a pakostan je čovjek mrzak.
- Ludi našljeđuje bezumlje, a razboriti vjenčava se znanjem.
- Klanjaju se zli pred dobrima i bezbožni na vratima pravednoga.
1.Moj. 43, 28. Prič. 11, 29.
- Ubogi je mrzak i prijatelju svom, a bogati imaju mnogo prijatelja.
Jov 42, 11. Prič. 19, 7.
- Ko prezire bližnjega svojega griješi; a ko je milostiv ubogima, blago njemu.
Psal. 41, 1. Prič. 21, 10.
- Koji smišljaju zlo, ne lutaju li? a milost i vjera biće onima koji smišljaju dobro.
- U svakom trudu ima dobitka, a govor usnama samo je siromaštvo.
- Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumlje bezumnijeh ostaje bezumlje.
- Istinit svjedok izbavlja duše, a lažan govori prijevaru.
Jer. 38, 8.
- U strahu je Gospodnjem jako pouzdanje, i sinovima je utočište.
2.Kor. 5, 6.
- Strah je Gospodnji izvor životu da se čovjek sačuva od prugala smrtnijeh.
Prič. 13, 14.
- U mnoštvu je naroda slava caru; a kad nestaje naroda, propast je vladaocu.
2.Sam. 19, 7.
- Ko je spor na gnjev, velika je razuma; a ko je nagao pokazuje ludost.
Prič. 15, 18. Mat. 11, 29. 1.Kor. 13, 4. Jak. 1, 19.
- Život je tijelu srce zdravo, a zavist je trulež u kostima.
Jov 5, 2. Psal. 112, 10. Prič. 12, 4. Dela. 7, 9. Rim. 3, 29. Jak. 4, 5.
- Ko čini krivo ubogome, sramoti stvoritelja njegova; a poštuje ga ko je milostiv siromahu.
Jov 31, 15. Prič. 17, 5. Prič. 22, 2. Prop. 5, 8. Mat. 25, 40. 1.Jov. 3, 17.
- Za zlo svoje povrgnuće se bezbožnik, a pravednik nada se i na smrti.
Jov 13, 15. Psal. 23, 4. 2.Kor. 1, 9. 2.Tim. 4, 18.
- Mudrost počiva u srcu razumna čovjeka, a što je u bezumnima poznaje se.
Prič. 2, 10.
- Pravda podiže narod, a grijeh je sramota narodima.
- Mio je caru razuman sluga, ali na sramotna gnjevi se.
Prič. 16, 13. Mat. 24, 45. Mat. 24, 47.