1. Potom vidjeh: i gle, vrata otvorena na nebu, i glas prvi koji čuh kao trubu gdje govori sa mnom, reče: popni se amo, i pokazaću ti šta će biti za ovijem.
  2. I odmah bih u duhu; i gle, prijesto stajaše na nebu, i na prijestolu sjeđaše neko. Isa. 6, 1. Dan. 7, 9. Otkr. 1, 10.
  3. I onaj što sjeđaše bijaše po viđenju kao kamen jaspis i sard; i oko prijestola bješe duga po viđenju kao smaragd. Jezek. 1, 28. Jezek. 10, 1. Otkr. 21, 18.
  4. I oko prijestola bijahu dvadeset i četiri prijestola; i na prijestolima vidjeh dvadeset i četiri starješine gdje sjede, obučene u bijele haljine, i imahu krune zlatne na glavama svojima.Otkr. 19, 4.
  5. I od prijestola izlažahu munje i gromovi i glasovi; i sedam žižaka ognjenijeh gorahu pred prijestolom, koje su sedam duhova Božijih. 2.Moj. 37, 23. Jezek. 1, 13. Zah. 4, 2. Otkr. 1, 4. Otkr. 5, 6. Otkr. 10, 3.
  6. I pred prijestolom bijaše stakleno more, kao kristal; i nasred prijestola i oko prijestola četiri životinje, pune očiju sprijed i sastrag. 2.Moj. 38, 8. 1.Car. 7, 29. Jezek. 1, 5. Jezek. 1, 18. Otkr. 15, 2. Otkr. 21, 21.
  7. I prva životinja bješe kao lav, i druga životinja kao tele, i treća životinja imaše lice kao čovjek, i četvrta životinja bješe kao orao kad leti. 4.Moj. 2, 2. Jezek. 1, 10.
  8. I svaka od četiri životinje imaše po šest krila naokolo, i unutra puna očiju, i mira ne imaju dan i noć govoreći: svet, svet, svet Gospod Bog svedržitelj, koji bješe, i koji jest, i koji će doći. Isa. 6, 2. Isa. 6, 3. Jezek. 1, 18. Jezek. 10, 12.
  9. I kad daše životinje slavu i čast i hvalu onome što sjeđaše na prijestolu, što živi va vijek vijeka,
  10. Padoše dvadeset i četiri starješine pred onijem što sjeđaše na prijestolu, i pokloniše se onome što živi va vijek vijeka, i metnuše krune svoje pred prijestolom govoreći:
  11. Dostojan si, Gospode, da primiš slavu i čast i silu; jer si ti sazdao sve, i po volji tvojoj jest i stvoreno je.