I dođe do pred vrata careva, jer ne bješe slobodno ući na vrata careva u kostrijeti.
I u svijem zemljama, u koje god mjesto dođe riječ careva i zapovijest njegova, bi velika žalost među Jevrejima i post i plač i jauk, i mnogi u kostrijeti i pepelu ležahu.
I dođoše djevojke Jestirine i dvorani njezini, i javiše joj: i carica se ožalosti veoma, i posla haljine da preobuku Mardoheja i da skinu s njega kostrijet; ali on ne primi.
Tada dozva Jestira Ataha dvoranina careva, kojega joj bješe dao da joj služi, i zapovjedi mu za Mardoheja da razbere šta mu je i zašto.
I otide Atah k Mardoheju na ulicu gradsku koja bijaše pred vratima carevijem.
I Mardohej mu kaza sve što mu se dogodilo i za srebro što je obrekao Aman dati u carevu riznicu za Judejce da ih istrijebi;
Jest. 3, 9.
I prijepis od zapovijesti koja bi proglašena u Susanu da se istrijebe, dade mu da je pokaže Jestiri i javi, i da joj naruči da otide k caru i da ga umilostivi i da ga moli za svoj narod.
Jest. 3, 14.Jov 9, 15.Prič. 15, 1.Dela. 12, 20.
I vrativši se Atah kaza Jestiri riječi Mardohejeve.
A Jestira reče Atahu i zapovjedi mu da kaže Mardoheju:
Znaju sve sluge careve i narod po zemljama carevijem da ko bi god, čovjek ili žena, ušao k caru unutra u dvor ne budući pozvan, jedan je zakon za nj, da se pogubi, osim kome bi car pružio zlatnu palicu, taj ostaje živ; a ja nijesam zvana da uđem k caru, ovo je trideset dana.Jest. 5, 1.Jest. 5, 2.Jest. 8, 4.Dan. 2, 9.
I kazane biše Mardoheju riječi Jestirine.
A Mardohej opet poruči Jestiri: nemoj misliti da ćeš se mimo sve Judejce izbaviti u domu carevu.
Prič. 29, 25.