I stade voda opadati na zemlji, i jednako opadaše poslije sto i pedeset dana;
1.Moj. 7, 24.
Te se ustavi kovčeg sedmoga mjeseca dana sedamnaestoga na planini Araratu.
I voda opadaše sve većma do desetoga mjeseca; i prvoga dana desetoga mjeseca pokazaše se vrhovi od brda.
A poslije četrdeset dana otvori Noje prozor na kovčegu, koji bješe načinio;
1.Moj. 6, 16.
I ispusti gavrana, koji jednako odlijetaše i dolijetaše dokle ne presahnu voda na zemlji.
1.Car. 17, 4.
Pa pusti i golubicu da bi vidio je li opala voda sa zemlje.
A golubica ne našavši gdje bi stala nogom svojom vrati se k njemu u kovčeg, jer još bješe voda po svoj zemlji; i Noje pruživši ruku uhvati je i uze k sebi u kovčeg.
5.Moj. 28, 65.
I počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu iz kovčega.
I pred veče vrati se k njemu golubica, i gle, u kljunu joj list maslinov, koji bješe otkinula; tako pozna Noje da je opala voda sa zemlje.
Luka 2, 14.
Ali počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu, a ona mu se više ne vrati.
Šest stotina prve godine vijeka Nojeva prvi dan prvoga mjeseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovčegu, i ugleda zemlju suhu.
A drugoga mjeseca dvadeset sedmoga dana bješe sva zemlja suha.
Tada reče Bog Noju govoreći:
Izidi iz kovčega ti i žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih s tobom;
1.Moj. 7, 13.Psal. 121, 8.
Sve zvijeri što su s tobom od svakoga tijela, ptice i stoku i što god gamiže po zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziđu po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji.
1.Moj. 1, 22.
I izide Noje i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovijeh s njim.
Sve zvijeri, sve sitne životinje, sve ptice i sve što se miče po zemlji po svojim vrstama izidoše iz kovčega.
I načini Noje žrtvenik Gospodu, i uze od svake čiste stoke i od svijeh ptica čistijeh, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.
3.Moj. 11, 1.3.Moj. 11, 45.