I navrši mu se četrdeset dana, jer toliko dana treba onijem koje pomažu mirisima; i plakaše za njim Misirci sedamdeset dana.
4.Moj. 20, 29.5.Moj. 34, 8.
A kad prođoše žalosni dani, reče Josif domašnjima Faraonovijem govoreći: ako sam našao milost pred vama, govorite Faraonu i recite:
Jest. 4, 2.
Otac me je moj zakleo govoreći: evo, ja ću skoro umrijeti; u grobu mojem, koji iskopah u zemlji Hananskoj, ondje me pogrebi. Pa sada da idem da pogrebem oca svojega, a poslije ću opet doći.
2.Dnev. 16, 14.Isa. 22, 16.Mat. 27, 60.
A Faraon mu reče: idi, pogrebi oca svojega kako te je zakleo.
I otide Josif da pogrebe oca svojega; i s njim pođoše sve sluge Faraonove, starješine od doma njegova i sve starješine od zemlje Misirske,
I sav dom Josifov i braća njegova i dom oca njegova; samo djecu svoju i ovce svoje i goveda svoja ostaviše u zemlji Gesemskoj.
A pođe s njim i kola i konjika toliko da bješe vojska vrlo velika.
A kad dođoše na gumno Atadovo, koje je s onu stranu Jordana, plakaše ondje mnogo i vrlo tužno; i Josif učini žalost za ocem svojim za sedam dana.
1.Sam. 31, 13.Jov 2, 13.Dela. 8, 2.
A ljudi iz one zemlje, Hananejci, kad vidješe plač na gumnu Atadovu, rekoše: u velikoj su žalosti Misirci. Zato prozvaše ono mjesto s onu stranu Jordana žalost Misirska.
I učiniše mu sinovi njegovi kako im bješe zapovjedio.
Odnesoše ga sinovi njegovi u zemlju Hanansku, i pogreboše ga u pećini na njivi Makpelskoj, koju kupi Avram da ima svoj grob u Efrona Hetejina prema Mamriji.
1.Moj. 23, 16.1.Moj. 23, 17.Dela. 7, 16.
I pogrebavši oca svojega vrati se Josif u Misir i braća njegova i svi koji bijahu izašli s njim da pogrebu oca njegova.
A braća Josifova videći gdje im otac umrije, rekoše: može biti da se Josif srdi na nas, pa će nam se osvetiti za sve zlo što mu učinismo.
Jov 15, 21.
Zato poručiše Josifu: otac tvoj zapovjedi na smrti i reče:
Ovako kažite Josifu: molim te, oprosti braći svojoj bezakonje i grijeh, što ti pakostiše; sada oprosti bezakonje slugama Boga oca tvojega. A Josif zaplaka se kad mu to rekoše.
1.Moj. 49, 25.Prič. 28, 13.
Poslije dođoše i braća njegova i padoše pred njim i rekoše: evo smo sluge tvoje.
1.Moj. 37, 7.1.Moj. 37, 10.
Ne bojte se dakle; ja ću hraniti vas i vašu djecu. Tako ih utješi i oslobodi.
1.Moj. 47, 12.Mat. 5, 44.
Tako življaše Josif u Misiru s domom oca svojega, i poživje sto i deset godina.
I vidje Josif sinove Jefremove do trećega koljena; i sinovi Mahira sina Manasijina rodiše se i odrastoše na koljenima Josifovijem.
1.Moj. 30, 3.Jov 42, 16.