BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Prva knjiga Samuilova - 24. glava

  1. A David otišavši odande stade na tvrdijem mjestima Engadskim. 2.Dnev. 20, 2.
  2. I kad se Saul vrati odagnavši Filisteje, rekoše mu govoreći: eno Davida u pustinji Engadskoj. 1.Sam. 23, 28.
  3. Tada uze Saul tri tisuće ljudi izabranijeh iz svega Izrailja, i otide da traži Davida i ljude njegove po vrletima gdje su divokoze. Jov 39, 4. Psal. 11, 1. Psal. 38, 12.
  4. I dođe k torovima ovčijim ukraj puta gdje bijaše pećina; i Saul uđe u nju rad sebe; a David i njegovi ljudi sjeđahu u kraju u pećini. Sud. 3, 24. Psal. 57, 1.
  5. I rekoše Davidu ljudi njegovi: evo dana, za koji ti reče Gospod: evo ja ti predajem neprijatelja tvojega u ruke da učiniš s njim što ti je volja. I David usta, te polako otsiječe skut od plašta Saulova.1.Sam. 26, 8.
  6. A poslije zadrhta srce Davidu što otsiječe skut Saulu. 2.Sam. 24, 10.
  7. I reče svojim ljudima: ne dao Bog da to učinim gospodaru svojemu, pomazaniku Gospodnjemu, da podignem ruku svoju na nj. Jer je pomazanik Gospodnji. 1.Sam. 26, 9. 1.Sam. 26, 11. 2.Sam. 1, 14. Jov 31, 29.
  8. I odvrati riječima David ljude svoje i ne dade im da ustanu na Saula. I Saul izašav iz pećine pođe svojim putem.
  9. Potom David usta, i izašav iz pećine stade vikati za Saulom govoreći: care gospodine! A Saul se obazre, a David se savi licem do zemlje i pokloni se.
  10. I reče David Saulu: zašto slušaš što ti kažu ljudi koji govore: eto David traži zlo tvoje? 1.Sam. 20, 1. 1.Sam. 26, 18. Psal. 141, 6. Prič. 16, 28. Prič. 17, 9. Jer. 37, 18.
  11. Evo, danas vidješe oči tvoje da te je Gospod bio predao danas u moje ruke u ovoj pećini, i rekoše mi da te ubijem: ali te poštedjeh, i rekoh: neću dignuti ruke svoje na gospodara svojega, jer je pomazanik Gospodnji. Psal. 125, 3.
  12. Evo, oče moj, evo vidi skut od plašta svojega u mojoj ruci; otsjekoh skut od plašta tvojega, a tebe ne ubih; poznaj i vidi da nema zla ni nepravde u ruci mojoj, i da ti nijesam zgriješio; a ti vrebaš dušu moju da je uzmeš.1.Sam. 26, 20. Psal. 7, 3. Psal. 35, 7.
  13. Gospod neka sudi između mene i tebe, i neka me osveti od tebe; ali ruka se moja neće podignuti na te. 1.Moj. 16, 5. Sud. 11, 27. 1.Sam. 24, 16.
  14. Kako kaže stara priča: od bezbožnijeh izlazi bezbožnost; zato se ruka moja neće podignuti na te.
  15. Za kim je izašao car Izrailjev? koga goniš? mrtva psa, buhu jednu. 1.Sam. 17, 43. 1.Sam. 26, 20. 2.Sam. 9, 8. Prič. 5, 23.
  16. Gospod neka bude sudija, i neka rasudi između mene i tebe; on neka vidi i raspravi moju parnicu i izbavi me iz ruke tvoje. 2.Dnev. 24, 22. Psal. 35, 1. Psal. 43, 1. Mih. 7, 9.
  17. A kad izgovori David ove riječi Saulu, reče Saul: je li to tvoj glas, sine Davide? I podigavši Saul glas svoj zaplaka. 1.Sam. 26, 17.
  18. I reče Davidu: praviji si od mene, jer si mi vratio dobro za zlo koje sam ja tebi učinio. Mat. 5, 44.
  19. I danas si mi pokazao da mi dobro činiš; jer me Gospod dade tebi u ruke, a ti me opet ne ubi.
  20. I ko bi našavši neprijatelja svojega pustio ga da ide dobrijem putem? Gospod neka ti vrati dobro za ovo što si mi učinio danas.
  21. I sada, evo, znam da ćeš zacijelo biti car, i jako će biti u tvojoj ruci carstvo Izrailjevo. 1.Sam. 23, 17. 2.Sam. 3, 17. Mat. 2, 3. Mat. 2, 13. Mat. 2, 16.
  22. Zato mi se sada zakuni Gospodom da nećeš istrijebiti sjemena mojega poslije mene, ni imena mojega zatrti u domu oca mojega.
  23. I zakle se David Saulu; i Saul otide kući svojoj, a David i ljudi njegovi otidoše na tvrdo mjesto. 1.Sam. 26, 25.