BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Prva knjiga Samuilova - 17. glava

  1. Tada Filisteji skupiše vojsku svoju da vojuju, i skupiše se u Sokotu Judinu, i stadoše u oko između Sokota i Azike na međi Damimskoj. Isu. 15, 35. 2.Dnev. 28, 18.
  2. A Saul i Izrailjci skupiše se i stadoše u oko u dolini Ili, i uvrstaše se prema Filistejima. 1.Sam. 17, 19.
  3. I Filisteji stajahu na brdu odonuda a Izrailjci stajahu na brdu odovuda, a među njima bješe dolina.
  4. I izide iz okola Filistejskoga jedan zatočnik po imenu Golijat iz Gata, visok šest lakata i ped. Isu. 11, 22. 1.Sam. 17, 15. 2.Sam. 21, 19. 1.Dnev. 8, 13. 1.Dnev. 20, 5. 1.Dnev. 20, 8. Amos 6, 2.
  5. I na glavi mu bješe kapa od mjedi, i oklop pločast na njemu od mjedi; i bijaše oklop težak pet tisuća sikala. Jer. 46, 4.
  6. I nogavice od mjedi bjehu mu na nogu, i štit od mjedi na ramenima.
  7. A kopljača od koplja mu bješe kao vratilo, a gvožđa u koplju mu bješe šest stotina sikala; i koji mu oružje nošaše iđaše pred njim. 2.Sam. 21, 19. 1.Dnev. 11, 23.
  8. On stavši vikaše vojsku Izrailjsku, i govoraše im: što ste izašli uvrstavši se? nijesam li ja Filistejin a vi sluge Saulove? izberite jednoga između sebe, pa neka izađe k meni. 1.Sam. 8, 17. 1.Dnev. 21, 3.
  9. Ako me nadjača i pogubi me, mi ćemo vam biti sluge; ako li ja njega nadjačam i pogubim ga, onda ćete vi biti nama sluge, i služićete nam. 1.Sam. 11, 1.
  10. Još govoraše Filistejin: ja osramotih danas vojsku Izrailjsku; dajte mi čovjeka da se bijemo.4.Moj. 23, 7. 2.Sam. 21, 21.
  11. A kad Saul i sav Izrailj ču šta reče Filistejin, prepadoše se i uplašiše se vrlo.
  12. A bijaše David sin jednoga Efraćanina, iz Vitlejema Judina, kojemu ime bješe Jesej, koji imaše osam sinova i bijaše u vrijeme Saulovo star i vremenit među ljudima. 1.Moj. 35, 19. Ruta 4, 22. 1.Sam. 16, 1. 1.Sam. 16, 10. 1.Sam. 16, 18. 1.Sam. 17, 58. 1.Dnev. 2, 13.
  13. I tri najstarija sina Jesejeva otidoše za Saulom na vojsku; a imena trojici sinova njegovijeh koji otidoše na vojsku bijahu prvencu Elijav a drugome Avinadav a trećemu Sama. 1.Sam. 16, 6. 1.Dnev. 2, 13.
  14. A David bijaše najmlađi. I ona tri najstarija otidoše za Saulom.
  15. A David otide od Saula i vrati se u Vitlejem da pase ovce oca svojega.
  16. A Filistejin izlažaše jutrom i večerom, i staja četrdeset dana.
  17. A Jesej reče Davidu sinu svojemu: uzmi sada za braću svoju efu ovoga prženoga žita i ovijeh deset hljebova, i odnesi brže u oko braći svojoj. 1.Sam. 17, 29.
  18. A ovijeh deset mladijeh siraca odnesi tisućniku, i vidi braću svoju kako su, i donesi od njih znak. 1.Moj. 37, 14.
  19. A Saul i oni i sav Izrailj bijahu u dolini Ili ratujući s Filistejima.
  20. I tako David usta rano i ostavi ovce na čuvaru; pa uze i otide kako mu zapovjedi Jesej; i dođe na mjesto gdje bješe oko, i vojska izlažaše da se vrsta za boj, i podizaše ubojnu viku.
  21. I stajaše vojska Izrailjska i Filistejska jedna prema drugoj.
  22. Tada ostavi David svoj prtljag kod čuvara, koji čuvaše prtljag, i otrča u vojsku, i dođe i zapita braću svoju za zdravlje.
  23. I dokle govoraše s njima, gle, onaj zatočnik po imenu Golijat Filistejin iz Gata, izide iz vojske Filistejske i govoraše kao prije, i David ču.
  24. A svi Izrailjci kad vidješe toga čovjeka, uzbjegoše od njega, i bješe ih strah veoma.
  25. I govorahu Izrailjci: vidjeste li toga čovjeka što izide? Jer izide da sramoti Izrailja. A ko bi ga pogubio, car bi mu dao silno blago, i kćer svoju dao bi mu; i oslobodio bi dom oca njegova u Izrailju. Isu. 15, 16. 1.Sam. 18, 17.
  26. Tada reče David ljudima koji stajahu oko njega govoreći: šta će se učiniti čovjeku koji pogubi toga Filistejina i skine sramotu s Izrailja? Jer ko je taj Filistejin neobrezani da sramoti vojsku Boga živoga? 5.Moj. 5, 26. 1.Sam. 11, 2. 1.Sam. 14, 6. Jer. 10, 10.
  27. A narod mu odgovori iste riječi govoreći: to će se učiniti onome ko ga pogubi.
  28. A kad ču Elijav brat njegov najstariji kako se razgovara s tijem ljudima, razljuti se Elijav na Davida, i reče mu: što si došao? i na kom si ostavio ono malo ovaca u pustinji? znam ja obijest tvoju i zloću srca tvojega; došao si da vidiš boj. 1.Moj. 37, 4. Prič. 18, 19. Prič. 27, 4. Prop. 4, 4. Mat. 27, 18. Mar. 3, 21.
  29. A David reče: šta sam sad učinio? zapovjeđeno mi je. Prič. 15, 1.
  30. Potom okrenu se od njega k drugome i zapita kao prije; i narod mu odgovori kao prije.
  31. I kad se čuše riječi koje govoraše David, javiše ih Saulu, a on ga dozva k sebi.
  32. I David reče Saulu: neka se niko ne plaši od onoga; sluga će tvoj izaći i biće se s Filistejinom. 4.Moj. 13, 31. 4.Moj. 14, 9. 5.Moj. 20, 1. 5.Moj. 20, 3. 1.Sam. 16, 18. Isa. 30, 3. Jevr. 12, 12.
  33. A Saul reče Davidu: ne možeš ti ići na Filistejina da se biješ s njim, jer si ti dijete a on je vojnik od mladosti svoje. 4.Moj. 13, 32. 5.Moj. 9, 2.
  34. A David reče Saulu: sluga je tvoj pasao ovce oca svojega; pa kad dođe lav ili medvjed i odnese ovcu iz stada,
  35. Ja potrčah za njim, i udarih ga i oteh mu iz čeljusti; i kad bi skočio na me, uhvatih ga za grlo, te ga bih i ubih.
  36. I lava i medvjeda ubijao je tvoj sluga, pa će i taj Filistejin neobrezani proći kao oni; jer osramoti vojsku Boga živoga.
  37. Još reče David: Gospod koji me je sačuvao od lava i medvjeda, on će me sačuvati i od ovoga Filistejina. Tada reče Saul Davidu: idi, i Gospod neka bude s tobom. 1.Sam. 7, 12. 1.Sam. 20, 13. 1.Dnev. 22, 11. 1.Dnev. 22, 16. Psal. 18, 17. Psal. 63, 7. Psal. 77, 11. 2.Kor. 1, 10.
  38. I Saul dade Davidu svoje oružje, i metnu mu na glavu kapu svoju od mjedi i metnu oklop na nj. Jer. 46, 4.
  39. I pripasa David mač njegov preko svojega odijela i pođe, ali ne bješe navikao, pa reče David Saulu: ne mogu ići s tijem, jer nijesam navikao. Pa skide David sa sebe.
  40. I uze štap svoj u ruku, i izabra na potoku pet glatkih kamena i metnu ih u torbu pastirsku, koju imaše, i uze praću svoju u ruku, i tako pođe ka Filistejinu.
  41. A i Filistejin iđaše sve bliže k Davidu, a čovjek koji mu nošaše oružje, iđaše pred njim.
  42. A kad Filistejin pogleda i vidje Davida, potsmjehnu mu se, što bješe mlad i smeđ i lijepa lica. 1.Sam. 16, 12. Psal. 123, 4. 1.Kor. 1, 27.
  43. I reče Filistejin Davidu: eda li sam pseto, te ideš na me sa štapom? I proklinjaše Filistejin Davida bogovima svojim. 1.Sam. 24, 15. 2.Sam. 3, 8. 2.Car. 8, 13.
  44. I reče Filistejin Davidu: hodi k meni da dam tijelo tvoje pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. 1.Car. 20, 10. Jer. 9, 23. Jezek. 28, 2. Jezek. 28, 9. Zah. 9, 6.
  45. A David reče Filistejinu: ti ideš na me s mačem i s kopljem i sa štitom; a ja idem na te u ime Gospoda nad vojskama, Boga vojske Izrailjeve, kojega si ružio. 2.Sam. 22, 33. 2.Sam. 22, 35. 2.Dnev. 14, 11. 2.Dnev. 32, 8. Psal. 124, 8. Prič. 18, 10. 2.Kor. 10, 4. Fil. 4, 13. Jevr. 11, 33.
  46. Danas će te Gospod dati meni u ruke, i ubiću te, i skinuću glavu s tebe, i daću danas tjelesa vojske Filistejske pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim, i poznaće sva zemlja da je Bog u Izrailju.5.Moj. 28, 26. Isu. 4, 24. 1.Car. 8, 43. 2.Car. 19, 19. Isa. 52, 10.
  47. I znaće sav ovaj zbor da Gospod ne spasava mačem ni kopljem, jer je rat Gospodnji, zato će vas dati nama u ruke. 2.Dnev. 20, 15. Psal. 44, 6. Os. 1, 7. Zah. 4, 6.
  48. A kad se Filistejin podiže i dođe bliže k Davidu, David brže istrča na bojište pred Filistejina.
  49. I David turi ruku svoju u torbu svoju, i izvadi iz nje kamen, i baci ga iz praće, i pogodi Filistejina u čelo i uđe mu kamen u čelo, te pade ničice na zemlju. 1.Sam. 19, 5.
  50. Tako David praćom i kamenom nadjača Filistejina, i udari Filistejina i ubi ga; a nemaše David mača u ruci. Sud. 3, 31. 1.Sam. 21, 9.
  51. I pritrčav David stade na Filistejina, i zgrabi mač njegov i izvuče ga iz korica i pogubi ga i otsiječe mu glavu. A Filisteji kad vidješe gdje pogibe junak njihov pobjegoše. Jevr. 11, 34.
  52. A Izrailjci i Judejci ustaše i povikaše i potjeraše Filisteje do doline i do vrata Akaronskih; i padaše pobijeni Filisteji po putu Sarajimskom do Gata i do Akarona. Isu. 15, 36.
  53. Potom se vratiše sinovi Izrailjevi tjeravši Filisteje, i oplijeniše oko njihov.
  54. A David uze glavu Filistejinovu, i odnese je u Jerusalim, a oružje njegovo ostavi u svojoj kolibi. 1.Sam. 21, 9.
  55. A kad Saul vidje Davida gdje ide pred Filistejina, reče Aveniru vojvodi: čiji je sin taj mladić, Avenire? A Avenir reče: kako je živa duša tvoja, care, ne znam. 1.Sam. 16, 21.
  56. A car reče: pitaj čiji je sin taj mladić.
  57. A kad se vrati David pogubivši Filistejina, uze ga Avenir i izvede ga pred Saula, a u ruci mu bješe glava Filistejinova.
  58. I Saul reče mu: čiji si sin, dijete? A David reče: ja sam sin sluge tvojega Jeseja Vitlejemca. Ruta 4, 22. 1.Sam. 20, 6. 1.Sam. 22, 7. 1.Dnev. 2, 13. Mat. 1, 6. Rim. 15, 12.