BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Djela apostolska - 16. glava

  1. Dođe pak u Dervu i u Listru, i gle, ondje bješe neki učenik, po imenu Timotije, sin neke žene Jevrejke koja vjerovaše, a oca Grka; Mat. 10, 23. Dela. 14, 6. Dela. 19, 22. Rim. 16, 21. 1.Kor. 4, 17. Fil. 2, 19. 1.Sol. 3, 2. 1.Tim. 1, 2. 2.Tim. 1, 2. 2.Tim. 3, 11.
  2. Za njega dobro svjedočahu braća koja bijahu u Listri i u Ikoniji. Dela. 6, 3. 2.Tim. 3, 15.
  3. Ovoga namisli Pavle da uzme sa sobom; i uze ga, i obreza Jevreja radi koji bijahu u onijem mjestima: jer svi znadijahu oca njegova da bješe Grk. 1.Kor. 9, 20. Gal. 2, 3.
  4. I kad prolažahu po gradovima, predavaše im da drže uredbe koje urediše apostoli i starješine u Jerusalimu. Dela. 15, 2. Dela. 15, 28.
  5. A crkve se utvrđivahu u vjeri, i svaki dan bivaše ih više. Dela. 15, 41. Kol. 1, 23. Juda 1, 20.
  6. A kad prođoše Frigiju i Galatijsku zemlju, zabrani im Duh sveti govoriti riječ u Aziji.
  7. A kad dođoše u Misiju šćadijahu da idu u Vitiniju, i Duh ne dade.
  8. A kad prođoše Misiju, siđoše u Troadu. 2.Kor. 2, 12. 2.Tim. 4, 13.
  9. I Pavlu se javi utvara noću: bješe jedan čovjek iz Maćedonije, i stajaše moleći ga i govoreći: dođi u Maćedoniju i pomozi nam. 4.Moj. 12, 6. Dela. 9, 10. Dela. 10, 30. Dela. 21, 27. 2.Kor. 12, 1.
  10. A kad vidje utvaru, odmah gledasmo da iziđemo u Maćedoniju, doznavši da nas Gospod pozva da im propovijedamo jevanđelje. Psal. 119, 60. Prop. 9, 10. Rim. 12, 11. 2.Kor. 2, 13.
  11. A kad se odvezosmo iz Troade, dođosmo u Samotrak, i sjutradan u Neapolj,
  12. A odande u Filibu, koje je prvi grad zemlje Maćedonije, naselje Rimsko; i u onom gradu ostasmo nekoliko dana. Fil. 1, 1.
  13. A u dan subotni iziđosmo iz grada k vodi gdje bješe bogomolja; i sjedavši govorismo k ženama koje se bijahu sabrale. Dela. 10, 24. Dela. 16, 16. Dela. 17, 12.
  14. I jedna bogobojazna žena, po imenu Lidija, iz grada Tijatirskoga, koja prodavaše skerlet, slušaše: i Gospod otvori srce njezino da pazi na riječi Pavlove. Psal. 110, 3. Isa. 50, 5. Luka 24, 45. Dela. 16, 40. Ef. 1, 17. Otkr. 2, 18.
  15. A kad se krsti ona i kuća njezina, moljaše nas govoreći: ako mislite da ja vjerujem Gospoda, uđite u moju kuću i živite. I natjera nas. 1.Moj. 19, 3. Sud. 19, 21. Luka 24, 29. Gal. 6, 10.
  16. A dogodi se kad iđasmo na molitvu da nas srete jedna robinja koja imaše duh pogađački i vračajući donošaše veliki dobitak svojijem gospodarima. 1.Sam. 28, 7. Dela. 19, 24.
  17. Ova pođe za Pavlom i za nama, i vikaše govoreći: ovi su ljudi sluge Boga najvišega, koji javljaju nama put spasenija. Luka 8, 28.
  18. I ovako činjaše mnogo dana. A kad se Pavlu dosadi, okrenu se i reče duhu: zapovijedam ti imenom Isusa Hrista, iziđi iz nje. I iziđe u taj čas. Mar. 1, 25. Mar. 1, 34. Mar. 16, 17.
  19. A kad vidješe njezini gospodari da iziđe nad njihova dobitka, uzeše Pavla i Silu i odvukoše ih na pazar ka knezovima. Mat. 10, 18. Dela. 17, 6. Dela. 19, 25. 2.Kor. 6, 5. Fil. 1, 30. Fil. 3, 19.
  20. I dovedavši ih k vojvodama, rekoše: ovi su ljudi Jevreji, i mute po našemu gradu, 1.Car. 18, 17. Jer. 38, 4. Dela. 17, 6.
  21. I propovijedaju običaje kojijeh nama ne valja primati ni tvoriti, jer smo Rimljani.
  22. I sleže se narod na njih, i vojvode izdriješe im haljine, i zapovjediše da ih šibaju. 2.Kor. 6, 5.
  23. I pošto ih zdravo izbiše baciše ih u tamnicu, i zapovjediše tamničaru da ih dobro čuva. Luka 21, 12. 2.Kor. 11, 23. Ef. 3, 1. Ef. 3, 13.
  24. Primivši takovu zapovijest on ih baci u najdonju tamnicu i noge im metnu u klade. Psal. 105, 18. Jer. 20, 2. Plač. 3, 55.
  25. A u ponoći bijahu Pavle i Sila na molitvi i hvaljahu Boga; a sužnji ih slušahu. Plač. 3, 55. Dela. 5, 41. Kol. 1, 24. 2.Tim. 1, 8.
  26. A ujedanput tako se vrlo zatrese zemlja da se pomjesti temelj tamnički; i odmah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi. Mat. 28, 2. Dela. 4, 31. Dela. 5, 19.
  27. A kad se probudi tamničar i vidje otvorena vrata tamnička, izvadi nož i šćaše da se ubije, misleći da su pobjegli sužnji. Dela. 16, 36.
  28. A Pavle povika zdravo govoreći: ne čini sebi zla nikakva, jer smo mi svi ovdje. 2.Moj. 20, 13.
  29. A on zaiskavši svijeću uletje i drkćući pripade k Pavlu i Sili;
  30. I izvedavši ih napolje reče: gospodo! šta mi treba činiti da se spasem? Luka 3, 10. Dela. 2, 37. Dela. 22, 10.
  31. A oni rekoše: vjeruj Gospoda Isusa Hrista i spašćeš se ti i sav dom tvoj. Isa. 45, 22. Jovan 6, 47. 1.Jov. 5, 10.
  32. I kazaše mu riječ Gospodnju, i svima koji su u domu njegovu.
  33. I uze ih u onaj sahat noći i opra im rane; i krsti se on i svi njegovi odmah. Mat. 27, 58.
  34. I uvedavši ih u svoj dom postavi trpezu, i radovaše se sa svijem domom svojijem što vjerova Boga. 1.Sam. 2, 1. 1.Dnev. 16, 10. Psal. 5, 11. Psal. 9, 14. Psal. 13, 5. Psal. 20, 5. Luka 5, 29. Jovan 4, 53. Rim. 5, 2. Jevr. 3, 6. 1.Pet. 1, 6. 1.Pet. 1, 8.
  35. A kad bi dan, poslaše vojvode pandure govoreći: pustite ova dva čovjeka.
  36. A tamničar kaza riječi ove Pavlu: poslaše vojvode da se pustite; sad dakle iziđite i idite s mirom.
  37. A Pavle reče njima: izbivši nas pred narodom bez suda, ljude Rimljane, baciše u tamnicu; i sad hoće tajno da nas puste? Nije tako, nego sami neka dođu i izvedu nas.Psal. 37, 6. Mat. 10, 16. Dela. 22, 25.
  38. A panduri kazaše vojvodama ove riječi; i uplašiše se kad čuše da su Rimljani; Dela. 22, 29.
  39. I došavši umoliše ih, i izvedoše moleći da iziđu iz grada. Amos 7, 12. Mat. 8, 34. Luka 5, 8.
  40. A kad iziđoše iz tamnice, dođoše k Lidiji, i vidjevši braću utješiše ih, i otidoše. Psal. 51, 12. Luka 22, 32. 2.Kor. 1, 4. 1.Sol. 3, 2.