BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Knjiga proroka Jezekilja - 17. glava

  1. Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:
  2. Sine čovječji, zagoneni zagonetku i kaži priču o domu Izrailjevu, Sud. 14, 12.
  3. I reci: ovako veli Gospod Gospod: orao velik, velikih krila, dugih pera, pun perja, šaren, dođe na Livan i uze vrh od kedra, Dan. 7, 4.
  4. Odlomi vrh od mladijeh grana njegovijeh, i odnese ga u zemlju trgovačku, u grad trgovački metnu ga.
  5. I uze sjeme iz one zemlje, i metnu ga na njivu, odnese ga gdje ima mnogo vode, i ostavi ga dobro. 5.Moj. 8, 7. Isa. 15, 7.
  6. I izniče, i posta busat čokot, nizak, kojemu se loze pružahu k njemu a žile bijahu pod njim; posta čokot, i pusti grane i izbi odvode. Jezek. 29, 15.
  7. A bijaše drugi orao velik, velikih krila i pernat, i gle, taj čokot pusti k njemu žile svoje i grane svoje pruži k njemu da bi ga zaljevao iz brazda svoga sada.
  8. Posađen bijaše u dobroj zemlji kod mnogo vode, da pusti grane i rađa rod i bude krasna loza.
  9. Kaži: ovako veli Gospod Gospod: hoće li napredovati? neće li mu počupati žile i rod mu oblomiti da se posuši? Sve će mu se grane što je pustio posušiti, i bez velike sile i bez mnogoga naroda iščupaće ga iz korijena. 2.Car. 25, 7.
  10. Eto, posađen je, hoće li napredovati? i neće li se sasvijem posušiti čim ga se dohvati ustoka? Posušiće se u brazdi gdje je posađen. Jezek. 17, 9. Jezek. 19, 12. Os. 13, 15. Mat. 21, 19. Mar. 11, 20. Jovan 15, 6. Juda 1, 12.
  11. Potom dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
  12. Kaži tome domu odmetničkom: ne znate li šta je ovo? Reci: evo, dođe car Vavilonski u Jerusalim, i uze mu cara i knezove, i odvede ih sa sobom u Vavilon. 2.Car. 24, 11. Jer. 37, 1. Jezek. 2, 5. Jezek. 12, 9.
  13. I uze jednoga od carskoga sjemena, i učini s njim vjeru, i zakle ga, i uze silne u zemlji, 2.Dnev. 36, 13.
  14. Da bi carstvo bilo sniženo da se ne bi podiglo, nego da bi držeći vjeru s njim stajalo. Jezek. 29, 14.
  15. Ali se odmetnu od njega poslav poslanike svoje u Misir da mu da konja i mnogo naroda. Hoće li biti srećan? hoće li uteći ko tako čini? ko prestupa vjeru hoće li uteći? 5.Moj. 17, 16. 2.Car. 24, 20. Isa. 30, 1. Isa. 31, 1. Isa. 31, 3. Jer. 37, 5. Jer. 52, 3. Jezek. 17, 6. Jezek. 17, 9.
  16. Tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, u mjestu onoga cara koji ga je zacario, kojemu je zakletvu prezreo i kojemu je vjeru prestupio, kod njega će u Vavilonu umrijeti. Jer. 32, 5. Jer. 52, 9. Jezek. 12, 13. Jezek. 21, 28.
  17. Niti će mu Faraon s velikom vojskom i mnogim narodom pomoći u ratu, kad iskopa opkope i pogradi kule da pogubi mnoge duše. Jer. 37, 7. Jer. 52, 4. Plač. 4, 17. Jezek. 29, 6.
  18. Jer prezre zakletvu prestupajući vjeru; i gle, davši ruku čini sve to; neće uteći. 1.Dnev. 29, 24. Jezek. 21, 28.
  19. Zato ovako veli Gospod Gospod: tako ja živ bio, obratiću mu na glavu zakletvu svoju koju prezre i vjeru svoju koju prestupi.
  20. Jer ću razapeti nad njim mrežu svoju i uhvatiće se u zamku moju; i odvešću ga u Vavilon, i ondje ću se suditi s njim za bezakonje koje mi učini. Isu. 10, 16. 2.Dnev. 33, 11. Prop. 9, 12. Plač. 1, 13. Jezek. 12, 13. Jezek. 20, 35. Jezek. 20, 36.
  21. I sva bježan njegova sa svom vojskom njegovom pašće od mača, a koji ostanu raspršaće se u sve vjetrove, i poznaćete da sam ja Gospod govorio. Jezek. 12, 14.
  22. Ovako veli Gospod Gospod: ali ću ja uzeti s vrha od toga visokoga kedra, i posadiću; s vrha od mladijeh grana njegovijeh odlomiću grančicu, i posadiću na gori visokoj i uzdignutoj. Psal. 2, 6. Isa. 11, 1. Isa. 53, 2. Jer. 23, 5.
  23. Na visokoj gori Izrailjevoj posadiću je, i pustiće grane, i rodiće, i postaće krasan kedar, i pod njim će nastavati svakojake ptice, u hladu grana njegovijeh nastavaće. Isa. 2, 2. Jezek. 31, 3. Jezek. 36, 8. Mih. 4, 1.
  24. I sva će drveta poljska poznati da ja Gospod snizih visoko drvo i uzvisih nisko drvo, posuših zeleno drvo i učinih da ozeleni suho drvo. Ja Gospod rekoh, i učiniću. Jezek. 21, 3.