BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Knjiga proroka Jeremije - 44. glava

  1. Riječ koja dođe Jeremiji za sve Judejce koji življahu u zemlji Misirskoj, koji življahu u Migdolu i u Tafnesu i u Nofu i u zemlji Patrosu, govoreći: 2.Moj. 14, 2. Isa. 11, 11. Isa. 19, 13. Jer. 43, 7. Jer. 46, 14. Os. 9, 6.
  2. Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: vi vidjeste sve zlo što navedoh na Jerusalim i na sve gradove Judine, i evo su danas pusti i nema nikoga da živi u njima, 3.Moj. 26, 32. Isa. 6, 11. Jer. 9, 11. Mih. 3, 12. Luka 13, 35.
  3. Za zloću njihovu koju činiše da bi me gnjevili hodeći da kade i služe drugim bogovima, kojih ne znaše ni oni ni vi ni oci vaši. 5.Moj. 13, 6. Jer. 19, 4. Jer. 44, 23.
  4. I slah k vama sve sluge svoje proroke zarana jednako govoreći: ne činite toga gada, na koji mrzim. 2.Dnev. 36, 15. Jer. 7, 25.
  5. Ali ne poslušaše niti prignuše uha svojega da se vrate od zloće svoje, da ne kade drugim bogovima.
  6. Zato se izli jarost moja i gnjev moj, i razgorje se u gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim, te postaše razvaline i pustoš, kao što se vidi danas. Jer. 7, 17. Jer. 42, 18. 1.Kor. 10, 11.
  7. A sada ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Bog Izrailjev: zašto sami sebi činite tako veliko zlo da istrijebite iz Jude ljude i žene, djecu i koja sisaju, da ne ostane u vas ostatka, 4.Moj. 16, 38. Jer. 7, 19. Plač. 2, 11.
  8. Gnjeveći me djelima ruku svojih, kadeći drugim bogovima u zemlji Misirskoj, u koju dođoste da se stanite da biste se istrijebili i postali kletva i rug u svijeh naroda na zemlji. Jer. 25, 6. Jer. 42, 18.
  9. Jeste li zaboravili zla otaca svojih i zla careva Judinijeh i zla žena njihovijeh, i svoja zla i zla žena svojih, koja činiše u zemlji Judinoj i po ulicama Jerusalimskim?
  10. Ne pokoriše se do danas niti se pobojaše, niti hodiše po mom zakonu i uredbama mojim, koje stavih pred vas i pred oce vaše. Prič. 28, 14.
  11. Zato ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: evo, ja ću vam obratiti lice svoje na zlo, da istrijebim sve Judejce. 3.Moj. 17, 10. Jer. 21, 10. Amos 9, 4.
  12. I uzeću ostatak Judin, koji okrenu lice svoje da ide u zemlju Misirsku da se ondje stani, i izginuće svi; u zemlji će Misirskoj pasti i izginuti od mača i od gladi, malo i veliko, izginuće od mača i od gladi, i biće uklin i čudo i prokletstvo i rug. 5.Moj. 17, 16. Isa. 30, 1. Jer. 2, 18. Jer. 18, 16. Jer. 24, 9. Jer. 42, 15. Zah. 8, 13. Mat. 2, 13.
  13. I pohodiću one koji nastavaju u zemlji Misirskoj, kao što sam pohodio Jerusalim, mačem, glađu i pomorom; Jer. 43, 11.
  14. I nijedan od ostatka Judina, što otidoše u zemlju Misirsku da se ondje stane, neće uteći niti se izbaviti da se vrate u zemlju Judinu, u koju se žele vratiti da se nasele; jer se neće vratiti, osim koji pobjegnu. Jer. 22, 10. Jezek. 5, 4.
  15. Tada odgovoriše Jeremiji svi ljudi koji znađahu da žene njihove kade drugim bogovima, i sve žene, kojih stajaše ondje velik zbor, i sav narod što življaše u zemlji Misirskoj, u Patrosu, govoreći: Jer. 44, 24.
  16. Što nam kaza u ime Gospodnje, nećemo te poslušati; 2.Moj. 5, 2. Psal. 2, 3. Prič. 1, 24. Jer. 6, 16. Jer. 42, 13. Luka 19, 14. Rim. 2, 3.
  17. Nego ćemo činiti sve što je izašlo iz naših usta kadeći carici nebeskoj i ljevajući joj naljeve, kao što smo činili mi i oci naši, carevi naši i knezovi naši po gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim, jer bijasmo siti hljeba i bijaše nam dobro i zla ne viđasmo.4.Moj. 30, 13. 5.Moj. 23, 23. Sud. 11, 36.
  18. A otkad prestasmo kaditi carici nebeskoj i ljevati joj naljeve, ništa nemamo i ginemo od mača i od gladi.
  19. I kad kadimo carici nebeskoj i ljevamo joj naljeve, eda li joj bez glavara svojih pečemo kolače služeći joj i ljevamo joj naljeve? Jer. 7, 18.
  20. Tada reče Jeremija svemu narodu, ljudima i ženama, i svemu narodu, koji mu onako odgovoriše, govoreći:
  21. Eda li se ne opomenu Gospod kada, kojim kadiste u gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim vi i oci vaši, carevi vaši i knezovi vaši i narod zemaljski? i ne dođe li mu u srce?
  22. I ne može Gospod više podnositi zloće djela vaših i gadova koje činiste, te zemlja vaša posta pustoš i čudo i prokletstvo, da niko ne živi u njoj, kako se vidi danas. 1.Moj. 6, 3. 1.Moj. 19, 13. 1.Moj. 24, 25. Psal. 107, 33. Isa. 7, 13. Isa. 43, 24. Jer. 5, 9. Jer. 25, 11. Jer. 25, 18. Jer. 25, 38. Amos 2, 13.
  23. Zato što kadiste i što griješiste Gospodu i ne slušaste glasa Gospodnjega, i po zakonu njegovu i uredbama njegovijem i svjedočanstvima njegovijem ne hodiste, zato vas zadesi ovo zlo, kako se vidi danas. Dan. 9, 11.
  24. Još reče Jeremija svemu narodu i svijem ženama: čujte riječ Gospodnju, svi Judejci, koji ste u zemlji Misirskoj. Jer. 43, 7. Jer. 46, 14.
  25. Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev govoreći: vi i žene vaše rekoste ustima svojim i rukama svojim izvršiste govoreći: izvršivaćemo zavjete svoje što zavjetovasmo kadeći carici nebeskoj i ljevajući joj naljeve. Doista ispuniste zavjete svoje i izvršiste.
  26. Zato čujte Judejci riječ Gospodnju, svi Judejci koji stanujete u zemlji Misirskoj: evo, ja se zaklinjem velikim imenom svojim, veli Gospod, da se ime moje neće više izricati ustima nijednoga Judejca u svoj zemlji Misirskoj da bi rekao: tako da je živ Gospod Gospod!1.Moj. 22, 16. Psal. 50, 16. Jezek. 20, 39. Amos 6, 10.
  27. Evo, ja ću paziti na njih zla radi, ne dobra radi, i Judejci koji su u zemlji Misirskoj svi će ginuti od mača i od gladi, dokle ih ne bude nijednoga. Jer. 1, 10. Jer. 2, 17. Jer. 2, 19. Jer. 4, 18. Jer. 5, 19. Jer. 5, 29. Jer. 11, 17. Jer. 31, 28. Jezek. 7, 6.
  28. A koji uteku od mača, vratiće se iz zemlje Misirske u zemlju Judinu, malo njih, jer sav ostatak Judin, što otidoše u zemlju Misirsku da se ondje nastane, poznaće čija će se riječ navršiti, moja ili njihova. 3.Moj. 26, 44. Isa. 27, 13. Avak. 3, 2.
  29. A ovo da vam je znak, govori Gospod, da ću vas pohoditi na tom mjestu da znate da će se doista ispuniti riječi moje vama na zlo; Psal. 33, 11.
  30. Ovako veli Gospod: evo, ja ću dati Faraona Vafrija cara Misirskoga u ruke neprijateljima njegovijem i u ruke onijem koji traže dušu njegovu, kao što sam dao Sedekiju cara Judina u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom, neprijatelju njegovu i koji tražaše dušu njegovu.Jer. 39, 5. Jer. 46, 25. Jezek. 29, 2. Jezek. 29, 3. Jezek. 30, 25. Dan. 4, 35.