BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Knjiga Propovjednikova - 5. glava

  1. Čuvaj nogu svoju kad ideš u dom Božji, i pristupi da slušaš; to je bolje nego što bezumni daju žrtve, jer ne znaju da zlo čine.2.Moj. 3, 5. Isu. 5, 15. 1.Sam. 15, 22. Psal. 50, 8. Psal. 89, 7. Prič. 15, 8. Isa. 1, 12. Os. 6, 6.
  2. Nemoj nagliti ustima svojim, i srce tvoje da ne bude brzo izgovoriti što pred Bogom, jer je Bog na nebu a ti si na zemlji, zato neka bude malo riječi tvojih. Psal. 39, 1. Prič. 10, 19. Mat. 6, 7.
  3. Jer san dolazi od mnogoga posla, a glas bezumnikov od mnogih riječi.
  4. Kad učiniš zavjet Bogu, ne oklijevaj ispuniti ga, jer mu nijesu mili bezumnici; što god zavjetuješ, ispuni. 1.Moj. 28, 20. 4.Moj. 30, 3. Psal. 50, 14. Psal. 66, 13. Isa. 19, 21. Jona 2, 10.
  5. Bolje je da ne zavjetuješ negoli da zavjetuješ pa ne ispuniš. Prič. 20, 25. Dela. 5, 4.
  6. Ne daj ustima svojima da na grijeh navode tijelo tvoje, i ne govori pred anđelom da je bilo nehotice. Zašto bi se gnjevio Bog na riječi tvoje i potro djelo ruku tvojih? 1.Kor. 11, 10. 1.Tim. 5, 21.
  7. Jer kao što u mnoštvu sanova ima taštine, tako i u mnogim riječima; nego boj se Boga. 5.Moj. 10, 12. Prič. 23, 17. Prop. 12, 13. Jevr. 12, 28.
  8. Ako vidiš gdje se čini nepravda siromahu i otima sud i pravda u zemlji, ne čudi se tome, jer viši pazi na visokoga, i ima još viših nad njima. 2.Dnev. 19, 6. Jov 34, 28. Psal. 12, 5. Prop. 3, 16. Isa. 57, 15.
  9. Ali je zemlja korisnija od svega; i car njivi služi.
  10. Ko ljubi novce, neće se nasititi novaca; i ko ljubi bogatstvo, neće imati koristi od njega. I to je taština.
  11. Gdje je mnogo dobra, mnogo je i onijeh koji ga jedu; pa kaka je korist od toga gospodaru? osim što gleda svojim očima.
  12. Sladak je san onome koji radi, jeo malo ili mnogo; a sitost bogatome ne da spavati.
  13. Ima ljuto zlo koje vidjeh pod suncem: bogatstvo koje se čuva na zlo onome čije je. Prop. 6, 1.
  14. Jer tako bogatstvo propadne zlom nezgodom, te sinu kojega je rodio ne ostane ništa u ruku. Jov 20, 20.
  15. Kao što je izašao iz utrobe matere svoje nag, tako opet odlazi kako je došao; i ništa ne uzima od truda svojega da ponese u ruci svojoj. Jov 1, 21. Psal. 49, 17. 1.Tim. 6, 7.
  16. I to je ljuto zlo što odlazi kako je došao; i kaka mu je korist što se trudio u vjetar, Prič. 11, 29. Prop. 1, 3.
  17. I svega vijeka svojega jeo u mraku, i mnogo se brinuo i žalostio i ljutio? Psal. 127, 2.
  18. Eto, to vidjeh da je dobro i lijepo čovjeku da jede i pije i uživa dobro od svega truda svojega kojim se trudi pod nebom za života svojega, koji mu Bog da, jer mu je to dio.
  19. I kad kome Bog da bogatstvo i blago, i da mu da uživa i uzima svoj dio i da se veseli s truda svojega, to je dar Božji. Prop. 3, 13.
  20. Jer se neće mnogo opominjati dana života svojega, jer mu Bog daje da mu je srce veselo. 2.Moj. 23, 25.