BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Psalmi Davidovi - 78. glava

  1. Čuj, narode moj, nauk moj, prigni uho svoje k riječima usta mojih.2.Moj. 19, 5. 5.Moj. 32, 29. Psal. 49, 1.
  2. Otvoram za priču usta svoja, kazaću stare pripovijetke. Psal. 49, 4. Mat. 13, 35.
  3. Što slušasmo i doznasmo, i što nam kazivaše oci naši, Psal. 44, 1.
  4. Nećemo zatajiti od djece njihove, naraštaju poznom javićemo slavu Gospodnju i silu njegovu i čudesa koja je učinio. 2.Moj. 12, 26. 5.Moj. 4, 9. Isu. 4, 6. Joil 1, 3.
  5. Svjedočanstvo podiže u Jakovu, i u Izrailju postavi zakon, koji dade ocima našim da ga predadu djeci svojoj; 3.Moj. 23, 43.
  6. Da bi znao potonji naraštaj, djeca koja će se roditi, pa i oni da bi kazivali svojoj djeci Psal. 22, 31. Psal. 102, 18.
  7. Da polažu na Boga nadanje svoje, i ne zaboravljaju djela Božijih, i zapovijesti njegove da drže;
  8. I da ne budu kao oci njihovi, rod nevaljao i uporan, rod koji ne bješe tvrd srcem svojim, niti vjeran Bogu duhom svojim. Zah. 1, 4.
  9. Sinovi Jefremovi naoružani, koji strijeljaju iz luka, vratiše se natrag, kad bijaše boj.
  10. Ne sačuvaše zavjeta Božijega, i po zakonu njegovu ne htješe hoditi.
  11. Zaboraviše djela njegova, i čudesa, koja im je pokazao, Isa. 17, 10. Jer. 2, 32.
  12. Kako pred ocima njihovijem učini čudesa u zemlji Misirskoj, na polju Soanu;1.Moj. 32, 3. Isa. 19, 11.
  13. Razdvoji more, i provede ih, od vode načini zid; Isu. 3, 13.
  14. I vodi ih danju oblakom, i svu noć svijetlijem ognjem;
  15. Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane; 2.Moj. 17, 6. 4.Moj. 20, 11. Psal. 105, 41. Isa. 41, 18.
  16. Izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rijekama. 5.Moj. 9, 21. Avak. 3, 9.
  17. Ali oni još jednako griješiše njemu, i gnjeviše višnjega u pustinji. Jevr. 3, 16.
  18. I kušaše Boga u srcu svom, ištući jela po volji svojoj,
  19. I vikaše na Boga, i rekoše: "može li Bog zgotoviti trpezu u pustinji?4.Moj. 11, 4.
  20. Evo! on udari u kamen, i poteče voda, i rijeke ustadoše; može li i hljeba dati? hoće li i mesa postaviti narodu svojemu?"2.Moj. 17, 6. 4.Moj. 20, 11. Isa. 48, 21.
  21. Gospod ču i razljuti se, i oganj se razgorje na Jakova, i gnjev se podiže na Izrailja.
  22. Jer ne vjerovaše Bogu i ne uzdaše se u pomoć njegovu. Jevr. 3, 10.
  23. Tada zapovjedi oblacima odozgo, i otvori vrata nebeska, 1.Moj. 7, 11. 5.Moj. 28, 12.
  24. I pusti, te im podaždje mana za jelo, i hljeb nebeski dade im. Nem. 9, 15. Nem. 9, 20. Jovan 6, 31. 1.Kor. 10, 3.
  25. Hljeba anđelskoga jeđaše čovjek; posla im jela do sitosti.
  26. Pusti nebom ustoku, i navede silom svojom jug;
  27. I kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim;
  28. Pobaca ih sred okola njihova, oko šatora njihovijeh.
  29. I najedoše se i dade im što su željeli.
  30. Ali ih još i ne prođe želja, još bješe jelo u ustima njihovijem, 4.Moj. 11, 33. Dan. 5, 5.
  31. Gnjev se Božji podiže na njih i pomori najjače među njima, i mladiće u Izrailju pobi.
  32. Preko svega toga još griješiše, i ne vjerovaše čudesima njegovijem.
  33. I pusti, te dani njihovi prolaziše uzalud, i godine njihove u strahu. Psal. 90, 9.
  34. Kad ih ubijaše, onda pritjecahu k njemu, i obraćahu se i iskahu Boga; Os. 5, 15.
  35. I pominjahu da je Bog obrana njihova, i višnji izbavitelj njihov.
  36. Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu. Jezek. 33, 31.
  37. A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu.
  38. Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, često ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje. 2.Moj. 34, 6. 2.Sam. 24, 16. 1.Car. 21, 29. Nem. 9, 17. Psal. 86, 15. Isa. 48, 9. Jezek. 20, 21. Mih. 7, 18. Rim. 2, 4.
  39. Opominjaše se da su tijelo, vjetar, koji prolazi i ne vraća se. 1.Moj. 6, 3. Jov 7, 7. Jov 7, 16. Jovan 3, 6. Jak. 4, 14.
  40. Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi!
  41. Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše.
  42. Ne sjećaše se ruke njegove i dana, u koji ih izbavi iz nevolje,
  43. U koji učini u Misiru znake svoje i čudesa svoja na polju Soanu;
  44. I provrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti.
  45. Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more.
  46. Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima.
  47. Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom.
  48. Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji.
  49. Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, četu zlijeh anđela. Rim. 2, 8.
  50. Ravni stazu gnjevu svojemu, ne čuva duša njihovijeh od smrti, i život njihov predade pomoru.
  51. Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovijem. 1.Moj. 9, 22. 2.Moj. 11, 5.
  52. I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje.
  53. Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more.
  54. I dovede ih na mjesto svetinje svoje, na ovu goru, koju zadobi desnica njegova. 2.Moj. 15, 17.
  55. Odagna ispred lica njihova narode; ždrijebom razdijeli njihovo dostojanje, i po šatorima njihovijem naseli koljena Izrailjeva. Psal. 16, 6. Isa. 34, 17.
  56. Ali oni kušaše i srdiše Boga višnjega i uredaba njegovijeh ne sačuvaše.
  57. Odustaše i odvrgoše se, kao i oci njihovi, slagaše kao rđav luk. Jezek. 20, 27. Os. 7, 16.
  58. Uvrijediše ga visinama svojim, i idolima svojim razdražiše ga. 3.Moj. 26, 30. 4.Moj. 33, 52. 5.Moj. 12, 2. Jezek. 16, 24.
  59. Bog ču i razgnjevi se i rasrdi se na Izrailja veoma. 3.Moj. 26, 30. Psal. 89, 39. Jevr. 4, 13.
  60. Ostavi naselje svoje u Silomu, šator, u kojem življaše s ljudma.1.Sam. 4, 11. Psal. 68, 18. Psal. 78, 67. Jer. 7, 12. Jer. 7, 14.
  61. I opravi u ropstvo slavu svoju, i krasotu svoju u ruke neprijateljeve.Sud. 18, 30. 1.Sam. 4, 12.
  62. I predade maču narod svoj, i na dostojanje svoje zaplamtje se.
  63. Mladiće njegove jede oganj, i djevojkama njegovijem ne pjevaše svatovskih pjesama;
  64. Sveštenici njegovi padaše od mača, i udovice njegove ne plakaše. Jov 27, 15. Jer. 16, 5. Jezek. 24, 23.
  65. Najposlije kao iza sna probudi se Gospod, prenu se kao junak kad se napije vina. Psal. 73, 20. Isa. 42, 13. Zah. 9, 15.
  66. I pobi neprijatelje svoje s leđa, vječnoj sramoti predade ih.
  67. I ne htje šatora Josifova, i koljena Jefremova ne izabra.
  68. Nego izabra koljeno Judino, goru Sion, koja mu omilje. Psal. 114, 2.
  69. I sagradi svetinju svoju kao gornje svoje stanove, i kao zemlju utvrdi je dovijeka. 2.Moj. 15, 17. 1.Car. 6, 1. Psal. 87, 1.
  70. I izabra Davida slugu svojega, i uze ga od torova ovčijih,
  71. I od dojilica dovede ga da pase narod njegov, Jakova, i našljedstvo njegovo, Izrailja. 2.Sam. 5, 2. 1.Dnev. 11, 2. Mih. 5, 2. Mih. 5, 4. Zah. 11, 4.
  72. I on ih pase čistijem srcem, i vodi ih mudrijem rukama. 1.Car. 9, 4.