BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Knjiga o Jovu - 14. glava

  1. Čovjek rođen od žene kratka je vijeka i pun nemira.Jov 15, 14. Psal. 51, 5. Prop. 2, 23.
  2. Kao cvijet niče, i otsijeca se, i bježi kao sjen, i ne ostaje.Psal. 90, 6. Isa. 40, 6. Jak. 1, 10. 1.Pet. 1, 24.
  3. I na takoga otvoraš oko svoje, i mene vodiš na sud sa sobom! Psal. 143, 2. Psal. 144, 3.
  4. Ko će čisto izvaditi iz nečista? Niko. 1.Moj. 5, 3. Psal. 51, 5. Jovan 3, 5. Rim. 5, 12. Ef. 2, 3.
  5. Izmjereni su dani njegovi, broj mjeseca njegovijeh u tebe je; postavio si mu među, preko koje ne može prijeći. Psal. 31, 15. Isa. 38, 1.
  6. Odvrati se od njega da počine dokle ne navrši kao nadničar dan svoj. Psal. 39, 13.
  7. Jer za drvo ima nadanja, ako se posiječe, da će se još omladiti i da neće biti bez izdanaka; Dan. 4, 15.
  8. Ako i ostari u zemlji korijen njegov i u prahu izumre panj njegov,
  9. Čim osjeti vodu, opet napupi i pusti grane kao prisad.
  10. A čovjek umire iznemogao; i kad izdahne čovjek, gdje je?
  11. Kao kad voda oteče iz jezera i rijeka opadne i usahne,
  12. Tako čovjek kad legne, ne ustaje više; dokle je nebesa neće se probuditi niti će se prenuti oda sna svojega. Psal. 102, 26. Isa. 51, 6. Dela. 3, 21. Rim. 8, 20. 2.Pet. 3, 7. Otkr. 20, 11.
  13. O da me hoćeš u grobu sakriti i skloniti me dokle ne utoli gnjev tvoj, i da mi daš rok kad ćeš me se opomenuti! Jov 6, 8.
  14. Kad umre čovjek, hoće li oživjeti? Sve dane vremena koje mi je određeno čekaću dokle mi dođe promjena.Jov 13, 15. Psal. 16, 10. 1.Kor. 15, 42. 1.Kor. 15, 56. Fil. 3, 21.
  15. Zazvaćeš, i ja ću ti se odazvati; djelo ruku svojih poželjećeš. 1.Dnev. 4, 16. Jov 13, 22. Psal. 50, 4. Jovan 5, 28.
  16. A sada brojiš korake moje, i ništa ne ostavljaš za grijeh moj. 5.Moj. 32, 34. Jov 10, 6. Jov 10, 14. Jov 13, 27.
  17. Zapečaćeni su u tobocu moji prijestupi, i zavezuješ bezakonja moja. 5.Moj. 32, 34. Os. 13, 12.
  18. Zaista, kao što gora padne i raspadne se, i kao što se stijena odvali s mjesta svojega,
  19. I kao što voda spira kamenje i povodanj odnosi prah zemaljski, tako nadanje čovječije obraćaš u ništa.
  20. Nadvlađuješ ga jednako, te odlazi, mijenjaš mu lice i otpuštaš ga.
  21. Ako sinovi njegovi budu u časti, on ne zna; ako li u sramoti, on se ne brine. 1.Sam. 4, 20. Psal. 39, 6. Prop. 9, 5. Isa. 63, 16.
  22. Samo tijelo njegovo dok je živ boluje, i duša njegova u njemu tuži.Psal. 49, 14. Prič. 14, 32. Mat. 8, 12.