BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Knjiga Jezdrina - 9. glava

  1. A kad se to svrši, pristupiše k meni knezovi govoreći: narod Izrailjev i sveštenici i Leviti nijesu se odvojili od naroda zemaljskih radi gadova njihovijeh, od Hananeja, Heteja, Ferezeja, Jevuseja, Amonaca, Moavaca, Misiraca i Amoreja. 5.Moj. 12, 30. Nem. 9, 2.
  2. Jer uzeše kćeri njihove sebi i sinovima svojim, te se pomiješa sveto sjeme s narodima zemaljskim; i ruka sveštenička i glavarska bješe prva u tom prijestupu. 2.Moj. 22, 31. 5.Moj. 7, 3. Jezd. 10, 10. 2.Kor. 6, 14.
  3. I kad čuh to, razdrijeh haljinu svoju i plašt svoj, i skuboh kosu s glave svoje i bradu svoju, i sjedoh tužan. Psal. 143, 4. Isa. 15, 2.
  4. I skupiše se k meni svi koji se bojahu riječi Boga Izrailjeva za prijestup onijeh koji dođoše iz ropstva, a ja sjeđah tužan do večernje žrtve. 2.Moj. 29, 39. 2.Moj. 29, 41. Jezd. 10, 3. Isa. 66, 2.
  5. A o večernjoj žrtvi ustah od jada svojega u razdrtoj haljini i plaštu, i klekavši na koljena svoja raširih ruke svoje ka Gospodu Bogu svojemu,2.Moj. 9, 29. 2.Dnev. 6, 12. Dan. 9, 21.
  6. I rekoh: Bože moj! stidim se i sramim se podignuti oči svoje k tebi, Bože moj; jer bezakonja naša namnožiše se svrh glave i krivice naše narastoše do neba. 2.Dnev. 28, 9. Jezd. 9, 10. Jer. 51, 9. Dan. 9, 7.
  7. Od vremena otaca svojih do danas pod krivicom smo velikom, i za bezakonja svoja bismo predani mi i carevi naši i sveštenici naši u ruke carevima zemaljskim pod mač, u ropstvo, u grabež i u sramotu, kao što se vidi danas.5.Moj. 28, 36. Psal. 106, 6. Dan. 9, 6.
  8. A sada začas dođe nam milost od Gospoda Boga našega, te nam ostavi ostatak i dade nam klin u svetom mjestu svom da bi prosvijetlio oči naše Bog naš i dao nam da malo odahnemo u ropstvu svojem. Psal. 13, 3. Isa. 22, 23.
  9. Jer roblje smo, ali u ropstvu našem nije nas ostavio Bog naš, nego nam dade te nađosmo milost pred carevima Persijskim davši nam da odahnemo da podignemo dom Boga svojega i opravimo pustoline njegove, i davši nam ogradu u Judeji u Jerusalimu. Jezd. 7, 28. Nem. 9, 36. Psal. 136, 23. Isa. 5, 2.
  10. Sada dakle šta da kažemo, Bože naš, poslije toga? jer ostavismo zapovijesti tvoje,
  11. Koje si zapovjedio preko sluga svojih proroka govoreći: zemlja u koju idete da je naslijedite zemlja je nečista od nečistote naroda zemaljskih, s gadova njihovijeh, kojima je napuniše od kraja do kraja u nečistoti svojoj.
  12. I zato kćeri svojih ne dajite za sinove njihove, i kćeri njihovijeh ne uzimajte za sinove svoje, i ne tražite mira njihova ni dobra njihova dovijeka da biste se okrijepili i jeli dobra one zemlje i ostavili je u našljedstvo sinovima svojim dovijeka.1.Moj. 18, 19. 2.Moj. 23, 32. 5.Moj. 7, 3. 5.Moj. 23, 6. Isu. 23, 12. 2.Dnev. 19, 2. Prič. 13, 22. Mat. 5, 43.
  13. I poslije svega što dođe na nas za zla djela naša i za veliku krivicu našu, jer si nas, Bože naš, pokarao manje nego što grijesi naši zaslužuju, i dao si nam ostatak ovaki, Jov 11, 6. Psal. 103, 10.
  14. Eda li ćemo opet prestupati zapovijesti tvoje i prijateljiti se s ovijem gadnijem narodima? Ne bi li se razgnjevio na nas dokle nas ne bi potro da nijedan ne ostane i ne izbavi se?2.Moj. 23, 32. Sud. 2, 2. Jovan 5, 14. 2.Kor. 6, 14. 2.Pet. 2, 20.
  15. Gospode Bože Izrailjev! ti si pravedan, jer ostasmo ostatak, kao što se vidi danas. Evo mi smo pred tobom s krivicom svojom, premda se ne može stajati pred tobom za to.Nem. 9, 33. Psal. 130, 3. Dan. 9, 14. Rim. 3, 19.