BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Druga knjiga dnevnika - 12. glava

  1. A kad Rovoam utvrdi carstvo i kad osili, ostavi zakon Gospodnji i sav Izrailj s njim. 5.Moj. 8, 14. 2.Dnev. 11, 17.
  2. A pete godine carovanja Rovoamova dođe Sisak car Misirski na Jerusalim, jer zgriješiše Gospodu, 1.Car. 14, 24.
  3. S tisuću i dvije stotine kola i sa šezdeset tisuća konjika, i ne bješe broja narodu koji dođe s njim iz Misira, Luvejima, Suhejima i Husejima. 2.Dnev. 16, 8.
  4. I uze tvrde gradove Judine i dođe do Jerusalima.
  5. Tada dođe Semaja prorok k Rovoamu i knezovima Judinijem, koji se bijahu skupili u Jerusalim od Sisaka, i reče im: ovako veli Gospod: vi ostaviste mene, zato i ja ostavljam vas u ruke Sisaku. 5.Moj. 28, 25. 2.Dnev. 11, 2. 2.Dnev. 15, 2.
  6. Tada se poniziše knezovi Izrailjevi i car i rekoše: pravedan je Gospod. 2.Moj. 9, 27. 2.Moj. 10, 3. 3.Moj. 26, 40. 2.Dnev. 33, 12. 2.Dnev. 33, 19. 2.Dnev. 34, 27. Psal. 78, 24. Jak. 4, 10.
  7. A kad ih vidje Gospod gdje se poniziše, dođe riječ Gospodnja Semaji govoreći: poniziše se, neću ih potrti, nego ću im sada dati izbavljenje, i neće se izliti jarost moja na Jerusalim preko Sisaka. 1.Car. 21, 28.
  8. Nego će mu biti sluge da poznadu šta je meni služiti, šta li služiti carstvima zemaljskim. 5.Moj. 28, 47. Isa. 26, 13. Isa. 26, 14.
  9. I tako dođe Sisak car Misirski u Jerusalim i uze blago doma Gospodnjega i blago doma careva, sve to uze; uze i štitove zlatne, koje bješe načinio Solomun; 1.Car. 14, 25. 1.Car. 14, 26. 2.Dnev. 9, 15. 2.Dnev. 10, 16.
  10. I na njihovo mjesto načini car Rovoam štitove od mjedi, i predade ih starješinama nad stražarima koji čuvahu vrata doma careva.1.Sam. 8, 18. 1.Dnev. 11, 25.
  11. I kad iđaše car u dom Gospodnji dolažahu stražari i nošahu ih, a poslije ih opet ostavljahu u riznicu stražarsku.
  12. Što se dakle ponizi, odvrati se od njega gnjev Gospodnji, i ne zatr ga sasvijem; jer još u Judi bješe dobra. 1.Car. 14, 13.
  13. I utvrdi se car Rovoam u Jerusalimu, i carova; jer bijaše Rovoamu četrdeset i jedna godina kad se zacari, i sedamnaest godina carova u Jerusalimu gradu, koji izabra Gospod između svijeh plemena Izrailjevijeh da ondje namjesti ime svoje. A materi njegovoj bješe ime Nama, Amonka.1.Car. 14, 21. 2.Dnev. 6, 6. 2.Dnev. 13, 7. Psal. 48, 1.
  14. Ali on činjaše zlo, jer ne upravi srca svojega da traži Gospoda.
  15. Ali djela Rovoamova prva i pošljednja nijesu li zapisana u knjizi proroka Semaje i vidioca Ida, gdje se kazuju koljena a i ratovi koji bijahu jednako među Rovoamom i Jerovoamom? 1.Car. 14, 29. 1.Car. 14, 30. 2.Dnev. 9, 29. 2.Dnev. 13, 22.
  16. I počinu Rovoam kod otaca svojih, i bi pogreben u gradu Davidovu; a na njegovo se mjesto zacari Avija sin njegov. 1.Car. 14, 29.