BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Druga knjiga o carevima - 22. glava

  1. Osam godina bijaše Josiji kad poče carovati, i carova trideset i jednu godinu u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Jedida, kći Adajeva, iz Voskata. Isu. 15, 39. 1.Dnev. 3, 14. 2.Dnev. 34, 1. Jer. 1, 2. Jezek. 1, 1. Sof. 1, 1. Mat. 1, 10.
  2. On činjaše što je pravo pred Gospodom, i hođaše svijem putem Davida oca svojega i ne otstupaše ni nadesno ni nalijevo. 5.Moj. 5, 32. Isu. 1, 7. Prič. 4, 27.
  3. A osamnaeste godine carovanja Josijina posla car Safana sina Azalije sina Mesulamova, pisara, u dom Gospodnji, govoreći: 2.Dnev. 34, 8.
  4. Idi ka Helkiji poglavaru svešteničkom, neka izbroji novce donesene u dom Gospodnji, što su nakupili od naroda vratari. 2.Car. 12, 4. 2.Car. 12, 9. 1.Dnev. 9, 19. 2.Dnev. 8, 14. 2.Dnev. 24, 8. Nem. 11, 19. Psal. 84, 10. Mat. 12, 41.
  5. I neka ih da poslenicima koji nadgledaju dom Gospodnji, pa neka daju poslenicima koji rade oko doma Gospodnjega da se opravi što je trošno u domu, 2.Car. 12, 11. 2.Car. 12, 14.
  6. Drvodjeljama i kamenarima i zidarima, i da se kupuje drvo i kamen tesani da se opravi dom.
  7. Ali da im se ne traže računi od novaca koji im se dadu, jer će vjerno raditi. 2.Car. 12, 15. Nem. 7, 2. 1.Kor. 4, 2.
  8. Tada reče Helkija poglavar sveštenički Safanu pisaru: nađoh zakonik u domu Gospodnjem. I Helkija dade knjigu Safanu, i on je pročita. 5.Moj. 31, 24.
  9. A Safan pisar otide k caru, i javi caru govoreći: pokupiše sluge tvoje novce što se nađoše u domu, predaše ih poslenicima koji nadgledaju dom Gospodnji.
  10. I kaza Safan pisar caru govoreći: knjigu mi dade Helkija sveštenik. I pročita je Safan caru. Jer. 36, 13. Jer. 36, 21.
  11. A kad car ču riječi u zakoniku, razdrije haljine svoje.
  12. I zapovjedi car Helkiji svešteniku i Ahikamu sinu Safanovu i Ahvoru sinu Mihejinu i Safanu pisaru i Asaji sluzi carevu, govoreći: 2.Dnev. 34, 20. Jer. 26, 24.
  13. Idite, upitajte Gospoda za me i za narod i za svega Judu radi riječi ove knjige što se nađe; jer je velik gnjev Gospodnji koji se raspalio na nas zato što oci naši ne slušaše riječi ove knjige da čine sve onako kako nam je napisano.5.Moj. 29, 27. Psal. 25, 14. Prič. 3, 6.
  14. I tako otide Helkija sveštenik i Ahikam i Ahvor i Safan i Asaja k proročici Oldi ženi Saluma sina Tekuja sina Arasa rizničara; a ona stajaše u Jerusalimu u drugom kraju; i govoriše s njom.2.Dnev. 34, 22. Mat. 1, 10.
  15. A ona im reče: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: kažite čovjeku koji vas je poslao k meni:
  16. Ovako veli Gospod: evo pustiću zlo na to mjesto i na stanovnike njegove, sve što govori knjiga koju je pročitao car Judin, Dan. 9, 11.
  17. Zato što me ostaviše, i kadiše drugim bogovima da bi me gnjevili svijem djelima ruku svojih; zato se gnjev moj raspalio na to mjesto, i neće se ugasiti. Psal. 115, 4. Isa. 2, 8. Isa. 44, 17. Mih. 5, 13.
  18. A caru Judinu, koji vas je poslao da upitate Gospoda, ovako mu kažite: ovako veli Gospod Bog Izrailjev za riječi koje si čuo: 2.Dnev. 34, 26. Prop. 8, 12. Jer. 37, 7.
  19. Što je umeknulo srce tvoje, i ponizio si se pred Gospodom kad si čuo šta sam govorio za to mjesto i za stanovnike njegove da će biti pustoš i prokletinja, i što si razdro haljine svoje i plakao preda mnom, zato i ja usliših tebe, veli Gospod. 2.Moj. 10, 3. 3.Moj. 26, 31. 3.Moj. 26, 40. 2.Dnev. 33, 12. Psal. 34, 18. Psal. 51, 17. Isa. 57, 15. Jer. 26, 6. Luka 14, 11. Jak. 4, 6. 1.Pet. 5, 5.
  20. Zato, evo, ja ću te pribrati k ocima tvojim i na miru ćeš biti pribran u grob svoj, i nećeš očima svojim vidjeti zla koje ću pustiti na to mjesto. I kazaše to caru.Psal. 37, 37. Isa. 57, 1.