BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Druga knjiga o carevima - 17. glava

  1. Dvanaeste godine carovanja Ahazova nad Judom zacari se u Samariji nad Izrailjem Osija sin Ilin, i carova devet godina. 2.Car. 15, 30.
  2. I činjaše što je zlo pred Gospodom, ali ne kao carevi Izrailjevi koji biše prije njega.
  3. Na njega dođe Salmanasar car Asirski, i Osija mu posta sluga, te mu plaćaše danak. 2.Car. 18, 9. Nem. 9, 32. Jezek. 23, 9.
  4. Ali car Asirski opazi da Osija hoće da se odmetne, jer Osija posla poslanike k Soju caru Misirskom i ne posla danka godišnjega caru Asirskom; zato ga opkoli car Asirski i svezavši baci ga u tamnicu. Os. 12, 2.
  5. I car Asirski prođe svu zemlju i dođe na Samariju, i bi je tri godine.2.Car. 18, 9.
  6. Devete godine Osijine uze car Asirski Samariju i odvede Izrailja u Asiriju i naseli u Alaju i u Avoru na vodi Gozanu i u gradovima Midskim. 3.Moj. 26, 32. 5.Moj. 28, 36. 5.Moj. 28, 64. 1.Dnev. 5, 26. Os. 8, 8. Os. 13, 16.
  7. A to bi što sinovi Izrailjevi griješiše Gospodu Bogu svojemu, koji ih je izveo iz zemlje Misirske ispod ruke Faraona cara Misirskoga, i bojaše se drugih bogova,
  8. I hodiše po uredbama naroda koje odagna Gospod ispred sinova Izrailjevijeh, i kako činiše carevi Izrailjevi;3.Moj. 18, 3. 5.Moj. 18, 9. 2.Car. 16, 3.
  9. I tajno činiše sinovi Izrailjevi što nije pravo pred Gospodom Bogom njihovijem, i pogradiše visine po svijem gradovima svojim, od kule stražarske do gradova ozidanijeh. 5.Moj. 13, 6. 2.Car. 18, 8. Jezek. 8, 12.
  10. I podigoše likove i lugove na svakom visokom humu i pod svakim zelenijem drvetom. 2.Moj. 34, 13. 5.Moj. 12, 2. 5.Moj. 16, 21. 2.Car. 16, 4. Isa. 57, 5. Mih. 5, 14.
  11. I kađahu onuda po svijem visinama kao narodi koje odagna Gospod ispred njih, i činjahu zle stvari gnjeveći Gospoda.
  12. I služahu gadnijem bogovima, za koje im bješe Gospod rekao: ne činite to.2.Moj. 20, 3. 3.Moj. 26, 1. 5.Moj. 4, 19. 5.Moj. 5, 7.
  13. I Gospod opominjaše Izrailja i Judu preko svijeh proroka i svijeh vidjelaca govoreći: vratite se sa zlijeh putova svojih i držite zapovijesti moje i uredbe moje po svemu zakonu koji sam zapovjedio ocima vašim i koji sam vam poslao po slugama svojim prorocima.1.Sam. 9, 9. Isa. 1, 16. Jer. 18, 11.
  14. Ali ne poslušaše; nego bjehu tvrdovrati kao i oci njihovi, koji ne vjerovaše Gospodu Bogu svojemu. 5.Moj. 31, 27. Prič. 29, 1.
  15. I odbaciše uredbe njegove i zavjet njegov, koji učini s ocima njihovijem, i svjedočanstva njegova, kojima im svjedočaše, i hodiše za ništavilom i postaše ništavi, i za narodima koji bijahu oko njih, za koje im bješe zapovjedio Gospod da ne čine kao oni. 5.Moj. 12, 30. 5.Moj. 29, 25. 5.Moj. 32, 21. Psal. 115, 8. Jer. 2, 5. Rim. 1, 21. 1.Kor. 8, 4.
  16. I ostaviše sve zapovijesti Gospoda Boga svojega, i načiniše sebi livene likove, dva teleta, i lugove, i klanjaše se svoj vojsci nebeskoj, i služiše Valu.2.Moj. 32, 8. 1.Car. 14, 15. 1.Car. 16, 31. 2.Car. 11, 18.
  17. I provodiše sinove svoje i kćeri svoje kroz oganj, i davaše se na vračanje i gatanje, i prodaše se da čine zlo pred Gospodom gnjeveći ga. 3.Moj. 18, 21. 5.Moj. 18, 10. 2.Car. 16, 3. 2.Car. 21, 6. 2.Dnev. 28, 3. Psal. 106, 37. Isa. 2, 6. Isa. 50, 1. Isa. 57, 5. Jer. 7, 31. Jer. 27, 9. Jezek. 16, 20. Jezek. 16, 21. Mih. 5, 12. Dela. 16, 16. Gal. 5, 20.
  18. Zato se Gospod razgnjevi vrlo na Izrailja, i odbaci ih od sebe, te ne osta nego samo pleme Judino. 1.Car. 11, 13. 1.Car. 11, 32.
  19. Pa ni Juda ne držaše zapovijesti Gospoda Boga svojega, nego hođaše po uredbama koje načiniše Izrailjci. Jer. 3, 8. Amos 2, 4.
  20. Zato Gospod povrže sve sjeme Izrailjevo, i muči ih, i predade ih u ruke onima koji ih plijene, dokle ih i odbaci od sebe. 2.Car. 13, 3.
  21. Jer se ocijepiše Izrailjci od doma Davidova, i postaviše carem Jerovoama sina Navatova, a Jerovoam odbi Izrailjce od Gospoda i navede ih da griješe grijehom velikim. 1.Car. 11, 11. 1.Car. 11, 31. 1.Car. 12, 20. 1.Car. 12, 28. 1.Car. 12, 30.
  22. I hodiše sinovi Izrailjevi u svijem grijesima Jerovoamovijem koje je on činio, i ne otstupiše od njih;
  23. Dokle Gospod ne odbaci Izrailja od sebe kao što je govorio preko svijeh sluga svojih proroka, i tako preseljen bi Izrailj iz zemlje svoje u Asirsku do današnjega dana. 1.Car. 14, 16. Jer. 7, 15.
  24. Potom dovede car Asirski ljude iz Vavilona i iz Hute i iz Ave i iz Emata i iz Sefarvima, i naseli ih u gradovima Samarijskim mjesto Izrailjaca, i naslijediše Samariju, i življahu po gradovima njezinijem. 2.Car. 18, 34. Jezd. 4, 2.
  25. A kad počeše živjeti ondje, ne bojahu se Gospoda, a Gospod posla na njih lavove, koji ih davljahu. 3.Moj. 26, 22. Ef. 2, 12.
  26. Zato rekoše caru Asirskom govoreći: ovi narodi koje si doveo i naselio u gradovima Samarijskim ne znaju zakona Boga one zemlje; zato posla na njih lavove, koji ih eto more, jer ne znaju zakona Boga one zemlje.
  27. Tada zapovjedi car Asirski i reče: odvedite onamo jednoga od sveštenika koje ste doveli odande, pa neka ide i sjedi ondje, neka ih uči zakonu Boga one zemlje. Sud. 17, 13.
  28. I tako jedan od sveštenika, koje bijahu odveli iz Samarije, dođe i nastani se u Vetilju, i učaše ih kako će se bojati Gospoda.
  29. Ali načiniše sebi svaki narod svoje bogove, i pometaše ih u kuće visina, koje bijahu načinili Samarijani, svaki narod u svojim gradovima u kojima življahu.
  30. Jer Vavilonjani načiniše Sokot-Venotu, a Hućani načiniše Nergala, a Emaćani načiniše Asima;
  31. I Avljani načiniše Nivaza i Tartaka, a Sefarvimci spaljivahu sinove svoje ognjem Adramelehu i Anamelehu bogovima Sefarvimskim. 3.Moj. 18, 21. 5.Moj. 12, 31.
  32. Ali se bojahu Gospoda, i postaviše između sebe sveštenike visinama, koji im služahu u domovima visina; 1.Car. 12, 31.
  33. Bojahu se Gospoda, ali i svojim bogovima služahu po običaju onijeh naroda iz kojih ih preseliše. Isa. 29, 13. Os. 10, 2. Sof. 1, 5. Mat. 6, 24. Luka 16, 13.
  34. I do današnjega dana rade po starijem običajima; ne boje se Gospoda a ne rade ni po svojim uredbama i običajima, ni po zakonu i zapovijesti što je zapovjedio Gospod sinovima Jakova, kojemu nadje ime Izrailj; 1.Moj. 32, 28.
  35. S kojima učini Gospod zavjet i zapovjedi im i reče: ne bojte se drugih bogova niti im se klanjajte niti im služite niti im prinosite žrtava; 2.Moj. 20, 5. Sud. 6, 10.
  36. Nego Gospoda, koji vas je izveo iz zemlje Misirske silom velikom i mišicom podignutom, njega se bojte i njemu se klanjajte i njemu prinosite žrtve; 2.Moj. 6, 6. 5.Moj. 10, 20. Otkr. 15, 4.
  37. I uredbe i pravila i zakon i zapovijesti što vam je napisao držite izvršujući ih vazda, i ne bojte se drugih bogova. 5.Moj. 5, 32.
  38. I ne zaboravljajte zavjeta koji je učinio s vama, i ne bojte se drugih bogova. 5.Moj. 4, 23.
  39. Nego Gospoda Boga svojega bojte se, i on će vas izbaviti iz ruku svijeh neprijatelja vaših.
  40. Ali ne poslušaše, nego radiše po starom svom običaju.
  41. Tako ovi narodi bojahu se Gospoda i idolima svojim služahu; i sinovi njihovi i sinovi sinova njihovijeh čine do današnjega dana onako kako su činili oci njihovi. Isu. 24, 14. Sof. 1, 5. Luka 16, 13. Jovan 4, 24. Otkr. 3, 15.