BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Prva knjiga o carevima - 17. glava

  1. Tada reče Ahavu Ilija Tesvićanin, jedan od naseljenika Galadskih: tako da je živ Gospod Bog Izrailjev, pred kojim stojim, ovijeh godina neće biti rose ni dažda dokle ja ne rečem. 5.Moj. 10, 8. 1.Car. 18, 10. 1.Car. 18, 15. 2.Car. 3, 14. Jer. 15, 19. Luka 4, 25. Jak. 5, 17. Otkr. 11, 6.
  2. Potom dođe njemu riječ Gospodnja govoreći:
  3. Idi odavde, i obrati se na istok, i sakrij se kod potoka Horata prema Jordanu. Jer. 36, 19.
  4. I iz onoga potoka pij, a gavranima sam zapovjedio da te hrane ondje. Psal. 37, 3. Otkr. 12, 6.
  5. I on otide i učini po riječi Gospodnjoj, i otišav stani se kod potoka Horata, koji je prema Jordanu.
  6. I ondje mu gavrani donošahu hljeba i mesa jutrom i večerom, a iz potoka pijaše.
  7. Ali poslije godinu dana presahnu potok, jer ne bješe dažda u zemlji. Joil 1, 20.
  8. Tada dođe njemu riječ Gospodnja govoreći:
  9. Ustani, idi u Sareptu Sidonsku, i sjedi ondje; evo zapovjedio sam ondje ženi udovici da te hrani. Avd. 1, 20. Luka 4, 25. Luka 4, 26.
  10. I ustavši otide u Sareptu; i kad dođe na vrata gradska, gle, žena udovica kupljaše ondje drva; i on je dozva i reče joj: donesi mi malo vode u sudu da se napijem. 1.Moj. 24, 7. Psal. 24, 1. Jovan 4, 7. Jevr. 11, 37.
  11. I ona pođe da donese; a on je viknu i reče: donesi mi i hljeba malo.
  12. A ona reče: tako da je živ Gospod Bog tvoj, nemam pečena hljeba do grst brašna u zdjeli i malo ulja u krčagu; i eto kupim drvaca da otidem i zgotovim sebi i sinu svojemu, da pojedemo, pa onda da umremo. 1.Moj. 18, 6. 1.Moj. 21, 15.
  13. A Ilija joj reče: ne boj se, idi, zgotovi kako si rekla; ali umijesi prvo meni jedan kolačić od toga, i donesi mi, pa poslije gotovi sebi i sinu svojemu.1.Moj. 21, 1. 1.Pet. 1, 7.
  14. Jer ovako veli Gospod Bog Izrailjev: brašno se iz zdjele neće potrošiti niti će ulja u krčagu nestati dokle ne pusti Gospod dažda na zemlju. Psal. 34, 11. Fil. 4, 19. 1.Tim. 4, 8.
  15. I ona otide i učini kako reče Ilija; i jede i ona i on i dom njezin godinu dana; 2.Dnev. 20, 20. Mat. 20, 28. Jevr. 11, 8.
  16. Brašno se iz zdjele ne potroši niti ulja u krčagu nesta po riječi Gospodnjoj, koju reče preko Ilije. 5.Moj. 15, 10. Prič. 11, 24.
  17. A poslije toga razbolje se sin ženi domaćici, i bolest njegova bi vrlo teška, tako da izdahnu.
  18. I ona reče Iliji: šta je tebi do mene, čovječe Božji? Jesi li došao k meni da spomeneš bezakonje moje i da mi umoriš sina?2.Sam. 16, 10. Luka 4, 34. Jovan 2, 4.
  19. A on joj reče: daj mi sina svojega. I uzev ga iz naručja njezina odnese ga u gornju klijet, gdje on sjeđaše, i položi ga na postelju svoju.
  20. Tada zavapi ka Gospodu i reče: Gospode Bože moj, zar si i ovu udovicu kod koje sam gost tako ucvijelio umorivši joj sina? 2.Moj. 15, 25. 4.Moj. 11, 11. 1.Sam. 7, 8. 1.Car. 18, 36. Fil. 4, 6. Jak. 5, 13. Jak. 5, 16.
  21. I pruživ se nad djetetom tri puta zavapi ka Gospodu govoreći: Gospode Bože moj, neka se povrati u dijete duša njegova. 2.Car. 4, 34. Dela. 20, 10.
  22. I Gospod usliši glas Ilijin, te se povrati u dijete duša njegova, i oživje. 5.Moj. 32, 39. Psal. 65, 2. Prič. 15, 8. Mat. 21, 22. Luka 7, 14. Luka 11, 9. Dela. 20, 10. Dela. 20, 12. Jevr. 11, 35. 1.Jov. 3, 22.
  23. A Ilija uzev dijete snese ga iz gornje klijeti u kuću, i dade ga materi njegovoj, i reče Ilija: vidi, živ je tvoj sin.
  24. A žena reče Iliji: sada znam da si čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istina. Luka 12, 54. Jovan 3, 2. Jovan 16, 30.