BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Prva knjiga Mojsijeva - 8. glava

  1. A Bog se opomenu Noja i svijeh zvijeri i sve stoke što bjehu s njim u kovčegu; i posla Bog vjetar na zemlju da uzbije vodu. 1.Moj. 19, 29. 2.Moj. 2, 24. 2.Moj. 14, 21. 2.Moj. 15, 10. 1.Sam. 1, 19. Psal. 104, 7. Psal. 105, 42. Psal. 136, 23.
  2. I zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade. 1.Moj. 7, 11. 1.Car. 8, 35. Jov 38, 37.
  3. I stade voda opadati na zemlji, i jednako opadaše poslije sto i pedeset dana; 1.Moj. 7, 24.
  4. Te se ustavi kovčeg sedmoga mjeseca dana sedamnaestoga na planini Araratu.
  5. I voda opadaše sve većma do desetoga mjeseca; i prvoga dana desetoga mjeseca pokazaše se vrhovi od brda.
  6. A poslije četrdeset dana otvori Noje prozor na kovčegu, koji bješe načinio; 1.Moj. 6, 16.
  7. I ispusti gavrana, koji jednako odlijetaše i dolijetaše dokle ne presahnu voda na zemlji. 1.Car. 17, 4.
  8. Pa pusti i golubicu da bi vidio je li opala voda sa zemlje.
  9. A golubica ne našavši gdje bi stala nogom svojom vrati se k njemu u kovčeg, jer još bješe voda po svoj zemlji; i Noje pruživši ruku uhvati je i uze k sebi u kovčeg. 5.Moj. 28, 65.
  10. I počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu iz kovčega.
  11. I pred veče vrati se k njemu golubica, i gle, u kljunu joj list maslinov, koji bješe otkinula; tako pozna Noje da je opala voda sa zemlje. Luka 2, 14.
  12. Ali počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu, a ona mu se više ne vrati.
  13. Šest stotina prve godine vijeka Nojeva prvi dan prvoga mjeseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovčegu, i ugleda zemlju suhu.
  14. A drugoga mjeseca dvadeset sedmoga dana bješe sva zemlja suha.
  15. Tada reče Bog Noju govoreći:
  16. Izidi iz kovčega ti i žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih s tobom; 1.Moj. 7, 13. Psal. 121, 8.
  17. Sve zvijeri što su s tobom od svakoga tijela, ptice i stoku i što god gamiže po zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziđu po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji. 1.Moj. 1, 22.
  18. I izide Noje i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovijeh s njim.
  19. Sve zvijeri, sve sitne životinje, sve ptice i sve što se miče po zemlji po svojim vrstama izidoše iz kovčega.
  20. I načini Noje žrtvenik Gospodu, i uze od svake čiste stoke i od svijeh ptica čistijeh, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice. 3.Moj. 11, 1. 3.Moj. 11, 45.
  21. I Gospod omirisa miris ugodni, i reče u srcu svojem: neću više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca čovječijega zla od malena; niti ću više ubijati svega što živi, kao što učinih. 1.Moj. 3, 17. 1.Moj. 6, 17. 1.Moj. 9, 15. 1.Sam. 26, 19. Jov 14, 4. Jov 15, 14. Psal. 51, 5. Isa. 6, 5. Isa. 54, 9. Jer. 17, 9. Rim. 1, 21. Rim. 3, 23. Ef. 2, 1.
  22. Otsele dokle bude zemlje, neće nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći. Prop. 3, 2. Jer. 33, 20. Jer. 33, 25.