BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Otkrivenje - 6. glava

  1. I vidjeh kad otvori jagnje jedan od sedam pečata, i čuh jednu od četiri životinje gdje govori kao glas gromovni: dođi i viđi. Otkr. 8, 1.
  2. I vidjeh, i gle, konj bijel, i onaj što sjeđaše na njemu imadijaše strijelu; i njemu se dade vijenac, i iziđe pobjeđujući, i da pobijedi. Psal. 45, 4. Zah. 6, 3. Otkr. 14, 14. Otkr. 19, 11.
  3. I kad otvori drugi pečat, čuh drugu životinju gdje govori: dođi i viđi.
  4. I iziđe drugi konj riđ, i onome što sjeđaše na njemu dade se da uzme mir sa zemlje, i da ubija jedan drugoga, i dade mu se mač veliki. Zah. 1, 8. Zah. 6, 2.
  5. I kad otvori treći pečat, čuh treću životinju gdje govori: dođi i viđi. I vidjeh, i gle, konj vran, i onaj što sjeđaše na njemu imađaše mjerila u ruci svojoj. Zah. 6, 2.
  6. I čuh glas između četiri životinje gdje govori: oka pšenice za groš, i tri oke ječma za groš; a ulja i vina neće ni biti.Otkr. 9, 4.
  7. I kad otvori četvrti pečat, čuh glas četvrte životinje gdje govori: dođi i viđi.
  8. I vidjeh, i gle, konj blijed, i onome što sjeđaše na njemu bješe ime smrt, i pakao iđaše za njim; i njemu se dade oblast na četvrtom dijelu zemlje da ubije mačem i glađu i smrću i zvjerinjem zemaljskijem. 3.Moj. 26, 22. Jer. 15, 2. Jezek. 5, 17. Amos 4, 10. Amos 4, 12.
  9. I kad otvori peti pečat, vidjeh pod oltarom duše pobijenijeh za riječ Božiju i za svjedočanstvo koje imahu. 2.Tim. 1, 8. Otkr. 8, 3. Otkr. 12, 17. Otkr. 14, 18. Otkr. 20, 4.
  10. I povikaše glasom velikijem govoreći: dokle, gospodaru sveti i istiniti! ne sudiš i ne kaješ krvi naše na onima što žive na zemlji? 1.Moj. 4, 10. 5.Moj. 32, 43. Zah. 1, 12.
  11. I dane biše svakome od njih haljine bijele, i rečeno im bi da počinu još malo vremena, dokle se navrše i drugari njihovi i braća njihova, koji valja da budu pobijeni kao i oni. Jevr. 11, 40.
  12. I vidjeh kad otvori šesti pečat, i gle, zatrese se zemlja vrlo, i sunce posta crno kao vreća od kostrijeti, i mjesec posta kao krv; Joil 2, 10. Mat. 24, 29. Dela. 2, 20. Otkr. 8, 12. Otkr. 16, 18.
  13. I zvijezde nebeske padoše na zemlju kao što smokva odbacuje pupke svoje kad je veliki vjetar zaljulja. Mat. 24, 29. Mar. 13, 25.
  14. I nebo se izmače kao knjiga kad se savije, i svaka gora i ostrvo s mjesta svojijeh pokrenuše se. Isa. 34, 4. Jer. 3, 23. Jevr. 1, 12. Otkr. 16, 20.
  15. I carevi zemaljski, i boljari, i bogati, i vojvode, i silni, i svaki rob, i svaki slobodnjak, sakriše se po pećinama i po kamenjacima gorskijem; Isa. 2, 10. Isa. 2, 19. Isa. 2, 21.
  16. I govoriše gorama i kamenju: padnite na nas, i sakrijte nas od lica onoga što sjedi na prijestolu, i od gnjeva jagnjetova. Isa. 22, 5. Os. 10, 8. Luka 23, 30.
  17. Jer dođe veliki dan gnjeva njegova, i ko može ostati? Psal. 76, 7. Isa. 13, 6. Sof. 1, 14.