BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Otkrivenje - 16. glava

  1. I čuh glas veliki iz crkve gdje govori sedmorici anđela: idite, i izlijte sedam čaša gnjeva Božijega na zemlju.
  2. I otide prvi anđeo, i izli čašu svoju na zemlju; i postaše rane zle i ljute na ljudima koji imaju žig zvijerin i koji se klanjaju ikoni njezinoj. 2.Moj. 9, 9. Otkr. 8, 7. Otkr. 13, 16.
  3. I drugi anđeo izli čašu svoju u more; i posta krv kao od mrtvaca, i svaka duša živa umrije u moru. 2.Moj. 7, 17. Otkr. 8, 9.
  4. I treći anđeo izli čašu svoju na rijeke i na izvore vodene; i posta krv. 2.Moj. 7, 17.
  5. I čuh anđela vodenoga gdje govori: pravedan si, Gospode, koji jesi, i koji bješe, i svet, što si ovo sudio;1.Moj. 18, 25. Psal. 97, 2. Plač. 1, 18. Otkr. 1, 4. Otkr. 1, 8. Otkr. 4, 8. Otkr. 15, 3.
  6. Jer proliše krv svetijeh i proroka, i krv si im dao da piju, jer su zaslužili. Isa. 49, 26. Mat. 23, 34.
  7. I čuh drugoga iz oltara gdje govori: da, Gospode Bože, svedržitelju, istiniti su i pravi sudovi tvoji.Otkr. 13, 10. Otkr. 14, 10.
  8. I četvrti anđeo izli čašu svoju na sunce, i dano mu bi da žeže ljude ognjem. Otkr. 14, 18.
  9. I opališe se ljudi od velike vrućine, i huliše na ime Boga koji ima oblast nad zlima ovima, i ne pokajaše se da mu dadu slavu. 2.Dnev. 28, 22. Isa. 8, 21. Dan. 5, 22.
  10. I peti anđeo izli čašu svoju na prijesto zvijerin; i carstvo njezino posta tamno, i žvatahu jezike svoje od bola.Otkr. 13, 2.
  11. I huliše na ime Boga nebeskoga od bola i od rana svojijeh, i ne pokajaše se od djela svojijeh.
  12. I šesti anđeo izli čašu svoju na veliku rijeku Eufrat; i presahnu voda njezina, da se pripravi put carevima od istoka sunčanoga. Isa. 11, 15. Isa. 41, 2. Jer. 50, 38. Otkr. 9, 14.
  13. I vidjeh iz usta aždahinijeh, i iz usta zvijerinijeh, i iz usta lažnoga proroka, gdje iziđoše tri nečista duha, kao žabe. 1.Jov. 4, 1. Otkr. 12, 3. Otkr. 13, 1. Otkr. 19, 20.
  14. Jer su ovo duhovi đavolski koji čine čudesa, i izlaze k carevima svega vasionoga svijeta da ih skupe na boj za onaj veliki dan Boga svedržitelja.Luka 2, 1. 2.Sol. 2, 9. 1.Tim. 4, 1. Otkr. 20, 8.
  15. Evo idem kao lupež; blago onome koji je budan i koji čuva haljine svoje, da go ne hodi i da se ne vidi sramota njegova. Mat. 24, 43. Mat. 24, 46. 2.Kor. 5, 3. 1.Sol. 5, 2.
  16. I sabra ih na mjesto, koje se Jevrejski zove Armagedon.
  17. I sedmi anđeo izli čašu svoju po nebu, i iziđe glas veliki iz crkve nebeske od prijestola govoreći: svrši se. Otkr. 21, 6.
  18. I biše sijevanja munja i gromovi, i glasovi, i bi veliko tresenje zemlje, kakovo nikad ne bi otkako su ljudi na zemlji, toliko tresenje, tako veliko. Dan. 12, 1. Otkr. 8, 5.
  19. I grad veliki razdijeli se na tri dijela, i gradovi neznabožački padoše; i Vavilon veliki spomenu se pred Bogom da mu da čašu vina ljutoga gnjeva svojega. Isa. 51, 17. Otkr. 11, 8. Otkr. 14, 8. Otkr. 14, 10. Otkr. 17, 5. Otkr. 17, 18. Otkr. 18, 5.
  20. I sva ostrva pobjegoše, i gore se ne nađoše,Otkr. 6, 14.
  21. I grad veliki kao glava pade s neba na ljude; i ljudi huliše na Boga od zla gradnoga, jer je velika muka njegova vrlo.Otkr. 11, 19.