BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Knjiga Isusa Navina - 11. glava

  1. A kad to ču Javin car Asorski, posla k Jovavu caru Madonskom i k caru Simronskom i k caru Ahsavskom, Isu. 10, 3. Isu. 11, 10. Isu. 19, 15. Psal. 2, 1. Psal. 83, 1. Psal. 83, 8. Psal. 83, 11.
  2. I k carevima koji bijahu na sjeveru u gorama i po ravnicama na jugu od Hinerota i u dolini i u Nafat-Doru na zapad, 4.Moj. 34, 11. Isu. 12, 3. Isu. 17, 11. 1.Car. 4, 11.
  3. Ka Hananejinu na istoku i zapadu, i Amorejinu i Hetejinu i Ferezejinu i Jevusejinu u gorama, i k Jevejinu pod Ermonom u zemlji Mispi. 1.Moj. 31, 49. Isu. 13, 11. Sud. 3, 3. Sud. 20, 1. 1.Sam. 7, 5. 1.Car. 15, 22.
  4. I izidoše oni i sva vojska njihova s njima, mnogi narod kao pijesak na brijegu morskom, i konji i kola mnoga veoma. 1.Moj. 22, 17. 1.Moj. 32, 12. 1.Sam. 13, 5.
  5. Svi ti carevi dogovoriše se i dođoše, i stadoše zajedno u oko na vodi Meromu, da udare na Izrailja.
  6. A Gospod reče Isusu; ne boj ih se; jer sjutra u ovo doba ja ću učiniti te će svi biti pobijeni pred Izrailjem; konjma njihovijem ispresijecaj žile, i kola njihova popali ognjem. 2.Sam. 8, 4. Jezek. 39, 9.
  7. I izide Isus i sva vojska s njim na njih na vodu Merom iznenada, i udariše na njih.
  8. I Gospod ih dade u ruke Izrailju, te ih razbiše i tjeraše ih do Sidona velikoga i do vode Misrefota i do polja Mispe na istok; i tako ih pobiše da ne ostaviše nijednoga živa.
  9. I učini im Isus kako mu bješe zapovjedio Gospod: konjma njihovijem ispresijeca žile, i kola njihova popali ognjem.
  10. I vrativši se Isus u to vrijeme, uze Asor, i ubi cara njegova mačem; a Asor bješe prije glava svijem tijem carstvima.
  11. I pobiše sve živo što bješe u njemu oštrijem mačem sijekući, te ne osta ništa živo; a Asor spališe ognjem.
  12. I sve gradove onijeh careva i sve careve njihove uze Isus i isiječe ih oštrijem mačem i pobi ih, kao što bješe zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji. 4.Moj. 33, 52. 5.Moj. 7, 2.
  13. Ali nijednoga grada koji osta u opkopima svojim ne popali Izrailj, osim samoga Asora, koji spali Isus.
  14. A sav plijen iz tijeh gradova i stoku pograbiše za sebe sinovi Izrailjevi; samo ljude sve isjekoše oštrijem mačem, te ih istrijebiše, ne ostaviše ništa živa.
  15. Kako zapovjedi Gospod Mojsiju sluzi svojemu, tako Mojsije zapovjedi Isusu, a Isus tako učini; ništa ne izostavi od svega što bješe Gospod zapovjedio Mojsiju. 2.Moj. 34, 11. 5.Moj. 7, 2. Isu. 1, 7.
  16. I tako uze Isus svu tu zemlju, gore i sav južni kraj i svu zemlju Gosensku, i ravnicu i polje, goru Izrailjevu i ravnicu njegovu. Isu. 10, 41. Isu. 12, 8.
  17. Od gore Alaka, koja se pruža k Siru, do Val-Gada u polju Livanskom, pod gorom Ermonom; i sve careve njihove zarobi i pobi ih i pogubi. 5.Moj. 7, 24. Isu. 12, 7.
  18. Dugo vremena vojeva Isus na te careve.
  19. Ne bi nijednoga grada koji učini mir sa sinovima Izrailjevijem, osim Jeveja koji življahu u Gavaonu; sve ih uzeše ratom. Isu. 9, 3. Isu. 9, 7.
  20. Jer od Gospoda bi, te otvrdnu srce njihovo da izidu u boj na Izrailja, da bi ih potro i da im ne bi bilo milosti, nego da bi ih istrijebio, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. 2.Moj. 4, 21. 5.Moj. 20, 16. Sud. 14, 4. 1.Sam. 2, 25. 1.Car. 12, 15. Rim. 9, 18. Jak. 1, 13.
  21. U to vrijeme dođe Isus, te istrijebi Enakime iz gora, iz Hevrona, iz Davira, iz Anava i iz sve gore Judine i iz sve gore Izrailjeve, s gradovima njihovijem potr ih Isus. 4.Moj. 13, 23. 5.Moj. 1, 28. Isu. 15, 13. Sud. 1, 10.
  22. Nijedan Enakim ne osta u zemlji sinova Izrailjevih; samo u Gazi, u Gatu i u Azotu ostaše. Isu. 15, 46. 1.Sam. 17, 4.
  23. Tako uze Isus svu zemlju, kao što bješe kazao Gospod Mojsiju; i dade je u našljedstvo Izrailju prema dijelovima njihovijem, po plemenima njihovijem. I zemlja počinu od rata. 4.Moj. 26, 53. 4.Moj. 34, 2. Isu. 14, 15. Isu. 21, 44. Isu. 23, 1. Jezek. 45, 8.