BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Poslanica Galatima - 2. glava

  1. A potom na četrnaest godina opet iziđoh u Jerusalim s Varnavom, uzevši sa sobom i Tita. Dela. 15, 2.
  2. Ali iziđoh po otkrivenju, i razgovorih se s njima za jevanđelje koje propovijedam u neznabošcima, ali nasamo s onima koji se brojahu kao najstariji, da uzalud ne trčim ili ne bih trčao. Dela. 15, 2. Dela. 19, 21. 1.Kor. 9, 26. Fil. 2, 16. 1.Sol. 3, 5.
  3. Ali ni Tit, koji bješe sa mnom, i bješe Grk, ne bi natjeran da se obreže. 1.Kor. 9, 21.
  4. I za lažnu braću koja dođoše i privukoše se da uhode slobodu našu koju imamo u Hristu Isusu, da nas zarobe; Jovan 8, 31. Jovan 8, 36. Gal. 3, 25. Gal. 4, 3. Gal. 4, 9. 1.Pet. 2, 16.
  5. Kojima se ni sahat ne podasmo u pokornost, da istina jevanđelja ostane među nama.
  6. A za one koji se brojahu da su nešto, kakovi bili da bili, ja ne marim ništa; jer Bog ne gleda ko je ko; jer oni koji se brojahu kao najstariji, meni ništa ne dodaše; Dela. 10, 34. Rim. 2, 11. 2.Kor. 12, 11. Gal. 6, 3.
  7. Nego nasuprot doznavši da je meni povjereno jevanđelje u neobrezanima, kao Petru u obrezanima Dela. 13, 46. 1.Sol. 2, 4. 1.Tim. 2, 7.
  8. (Jer onaj koji pomaže Petru u apostolstvu među obrezanima onaj pomaže i meni među neznabošcima), Dela. 9, 15. Dela. 13, 2. Dela. 15, 1. Dela. 22, 21. Kol. 1, 29.
  9. I poznavši blagodat koja je meni dana, Jakov i Kifa i Jovan, koji se brojahu da su stubovi, dadoše desnice meni i Varnavi, i pristadoše da mi propovijedamo u neznabošcima, a oni u obrezanima; Mat. 16, 18. Rim. 1, 5. Otkr. 21, 14.
  10. Samo da se opominjemo siromašnijeh, za koje sam se i starao tako činiti. Dela. 11, 30.
  11. A kad dođe Petar u Antiohiju, u oči njemu protiv stadoh; jer bješe zazoran. Dela. 15, 35.
  12. Jer prije dok ne dođoše neki od Jakova, jeđaše s neznabošcima, a kad dođoše, ustručavaše se i odvajaše bojeći se onijeh koji su iz obrezanja. Dela. 10, 28.
  13. I dvoličahu s njim i ostali Judejci, tako da i Varnava prista u njihovo dvoličenje.
  14. A kad ja vidjeh da ne idu pravo k istini jevanđelja, rekoh Petru pred svima: kad ti koji si Jevrejin, neznabožački a ne Jevrejski živiš, zašto neznabošce nagoniš da žive Jevrejski? Prop. 7, 20. Dela. 11, 3. Gal. 2, 5. 1.Tim. 5, 20.
  15. Mi koji smo rođeni Jevreji, a ne grješnici iz neznabožaca, Mat. 9, 11. Dela. 15, 10. Ef. 2, 3.
  16. Pa doznavši da se čovjek neće opravdati djelima zakona, nego samo vjerom Isusa Hrista, i mi vjerovasmo Hrista Isusa da se opravdamo vjerom Hristovom, a ne djelima zakona: jer se djelima zakona nikakvo tijelo neće opravdati. Psal. 143, 2. Dela. 13, 38. Rim. 1, 17. Rim. 8, 3. 1.Kor. 6, 11. Jevr. 7, 18.
  17. Ako li se mi koji tražimo da se opravdamo Hristom, nađosmo i sami grješnici, dakle je Hristos grijehu sluga? Bože sačuvaj! Rim. 15, 8. 1.Jov. 3, 8.
  18. Jer ako opet zidam ono što razvalih, pokazujem se da sam prestupnik.
  19. Jer ja zakonom zakonu umrijeh da Bogu živim; s Hristom se razapeh. Rim. 3, 19. Rim. 6, 14. Rim. 8, 2. Rim. 14, 7. 1.Kor. 10, 31. 1.Sol. 5, 10. Jevr. 9, 14. 1.Pet. 4, 1. 1.Pet. 4, 6.
  20. A ja više ne živim, nego živi u meni Hristos. A što sad živim u tijelu, živim vjerom sina Božijega, kojemu omiljeh, i predade sebe za mene.Rim. 6, 6. Rim. 14, 7. 2.Kor. 5, 15.
  21. Ne odbacujem blagodati Božije; jer ako pravda kroz zakon dolazi, to Hristos uzalud umrije. Jevr. 7, 11.