BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Djela apostolska - 8. glava

  1. Savle pak bješe pristao na njegovu smrt. A u taj dan postade veliko gonjenje na crkvu Jerusalimsku, i svi se rasijaše po krajevima Judejskijem i Samarijskijem osim apostola. Dela. 7, 58. Dela. 11, 19.
  2. A ljudi pobožni ukopaše Stefana i veliki plač učiniše nad njim. 2.Sam. 3, 31. Mar. 6, 29. Dela. 2, 6.
  3. A Savle dosađivaše crkvi, jer iđaše po kućama, i vucijaše ljude i žene te predavaše u tamnicu. Dela. 9, 1. Dela. 9, 13. Dela. 9, 21. Dela. 22, 19. Dela. 26, 10. 1.Kor. 15, 9. Gal. 1, 13. Fil. 3, 6. 1.Tim. 1, 13.
  4. A oni što se bijahu rasijali prolažahu propovijedajući riječ. Mat. 10, 23. Dela. 11, 19. 1.Kor. 14, 31. 1.Sol. 2, 2.
  5. A Filip sišavši u grad Samarijski propovijedaše im Hrista. Dela. 6, 5. Dela. 8, 12.
  6. A narod pažaše jednodušno na ono što govoraše Filip, slušajući i gledajući znake koje činjaše;
  7. Jer duhovi nečisti s velikom vikom izlažahu iz mnogijeh u kojima bijahu, i mnogi uzeti i hromi ozdraviše. Mat. 10, 1. Mar. 16, 17. Luka 10, 17.
  8. I bi velika radost u gradu onome.
  9. A bješe jedan čovjek, po imenu Simon, koji prije čaraše u gradu i dovođaše u čudo narod Samarijski, govoreći da je on nešto veliko; Dela. 5, 36. Dela. 13, 6.
  10. Na kojega gledahu svi, i malo i veliko, govoreći: ovo je velika sila Božija. Ef. 4, 14. Otkr. 13, 3.
  11. A zato gledahu na njega što ih mnogo vremena činima udivljavaše.
  12. Kad pak vjerovaše Filipu koji propovijedaše jevanđelje o carstvu Božijemu i o imenu Isusa Hrista, kršćavahu se i ljudi i žene.Dela. 1, 3.
  13. Tada i Simon vjerova, i krstivši se osta kod Filipa; i videći djela i znake velike koji se činjahu divljaše se vrlo. Luka 8, 13.
  14. A kad čuše apostoli koji bijahu u Jerusalimu da Samarija primi riječ Božiju, poslaše k njima Petra i Jovana.
  15. Koji sišavši pomoliše se Bogu za njih da prime Duha svetoga; Mat. 18, 19. Jovan 14, 13.
  16. Jer još ni na jednoga ne bješe došao, nego bijahu samo kršteni u ime Gospoda Isusa. Mat. 28, 19. Dela. 2, 38. Dela. 10, 48. Dela. 19, 2.
  17. Tada apostoli metnuše ruke na njih, i oni primiše Duha svetoga. Dela. 6, 6. Jevr. 6, 2.
  18. A kad vidje Simon da se daje Duh sveti kad apostoli metnu ruke, donese im novce
  19. Govoreći: dajte i meni ovu vlast da kad metnem ruke na koga primi Duha svetoga.
  20. A Petar mu reče: novci tvoji s tobom da budu u pogibao, što si pomislio da se dar Božij može dobiti za novce. 2.Car. 5, 16. Mat. 10, 8. Dela. 2, 38.
  21. Nema tebi dijela ni iseta u ovoj riječi; jer srce tvoje nije pravo pred Bogom. Prič. 6, 16. Prič. 6, 18. Prič. 11, 20. Isa. 44, 20. Jer. 17, 9. Rim. 8, 7. 2.Tim. 3, 5.
  22. Pokaj se dakle od ove svoje pakosti, i moli se Bogu da bi ti se oprostila pomisao srca tvoga. Isa. 55, 7. Dan. 4, 27. 2.Tim. 2, 25.
  23. Jer te vidim da si u grkoj žuči i u svezi nepravde. Jov 20, 14. Jevr. 12, 15.
  24. A Simon odgovarajući reče: pomolite se vi Gospodu za mene da ne naiđe na mene ništa od ovoga što rekoste. 1.Moj. 20, 7. 2.Moj. 8, 8. 4.Moj. 21, 7. 1.Car. 13, 6. Jak. 5, 16.
  25. Tako oni posvjedočivši i govorivši riječ Gospodnju vratiše se u Jerusalim, i mnogijem selima Samarijskijem propovjediše jevanđelje.
  26. A anđeo Gospodnji reče Filipu govoreći: ustani i idi na podne na put koji silazi od Jerusalima u Gazu i pust je. Psal. 91, 11. Jevr. 1, 14.
  27. I ustavši pođe. I gle, čovjek Arapin, uškopljenik, vlastelin Kandakije carice Arapske, što bješe nad svima njezinijem riznicama, koji bješe došao u Jerusalim da se moli Bogu, 1.Car. 8, 41. Psal. 68, 29. Psal. 68, 31. Isa. 18, 7. Isa. 43, 6. Isa. 56, 3. Jer. 13, 23. Sof. 3, 10. Jovan 12, 20.
  28. Pa se vraćaše, i sjedeći na kolima svojijem čitaše proroka Isaiju.
  29. A Duh reče Filipu: pristupi i prilijepi se tijem kolima.
  30. A Filip pritrčavši ču ga gdje čita proroka Isaiju, i reče: a razumiješ li što čitaš?
  31. A on reče: kako bih mogao ako me ko ne uputi? I umoli Filipa te se pope i sjede s njim.
  32. A mjesto iz pisma koje čitaše bješe ovo: kao ovca na zaklanje odvede se, i nijem kao jagnje pred onijem koji ga striže, tako ne otvori usta svojijeh. Isa. 53, 7. Fil. 2, 7. 1.Pet. 1, 19.
  33. U njegovom poniženju ukide se sud njegov. A rod njegov ko će iskazati? Jer se njegov život uzima od zemlje. Jovan 19, 16.
  34. Onda uškopljenik odgovori Filipu i reče: molim te, za koga ovo govori prorok? ili za sebe ili za koga drugoga?
  35. A Filip otvorivši usta svoja, i počevši od pisma ovoga, propovjedi mu jevanđelje Isusovo.Luka 24, 27. Dela. 18, 28. 2.Kor. 1, 20. Kol. 2, 17. 1.Pet. 1, 11.
  36. Kako iđahu putem dođoše na nekaku vodu; i reče uškopljenik: evo vode, šta brani meni da se krstim? Dela. 10, 47.
  37. A Filip mu reče: ako vjeruješ od svega srca svojega, možeš. A on odgovarajući reče: vjerujem da je Isus Hristos sin Božij.
  38. I zapovjedi da stanu kola, i siđoše oba na vodu, i Filip i uškopljenik, i krsti ga.
  39. A kad iziđoše iz vode, Duh sveti pade na uškopljenika, a anđeo Gospodnji uze Filipa, i više ga ne vidje uškopljenik; nego otide putem svojijem radujući se. 1.Car. 18, 12. 2.Car. 2, 16. Jezek. 3, 12. 2.Kor. 12, 2.
  40. A Filip se obrete u Azotu; i prolazeći propovijedaše jevanđelje svima gradovima, dok ne dođe u Ćesariju.Zah. 9, 6.