BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Djela apostolska - 20. glava

  1. A pošto se utiša buna, dozva Pavle učenike, i utješivši ih oprosti se s njima, i iziđe da ide u Maćedoniju. 1.Kor. 16, 5. 2.Kor. 7, 5. 1.Tim. 1, 3.
  2. I prošavši one zemlje, i svjetovavši ih mnogijem riječima, dođe u Grčku.
  3. Poživljevši pak onamo tri mjeseca stadoše mu Jevreji raditi o glavi kad šćaše da se odveze u Siriju, i namisli da se vrati preko Maćedonije. Dela. 9, 23. Dela. 23, 20. 2.Kor. 11, 26.
  4. I pođe s njim do Azije Sosipatar Pirov iz Verije, i Aristarh i Sekund iz Soluna, i Gaj iz Derve i Timotije, i Tihik i Trofim iz Azije. Dela. 16, 1. Dela. 19, 29. Dela. 21, 29. Dela. 27, 2. Rim. 16, 21. Ef. 6, 21. Kol. 4, 7. Kol. 4, 10. 2.Tim. 4, 12. 2.Tim. 4, 20. Tit. 3, 12.
  5. Ovi otišavši naprijed čekahu nas u Troadi. Dela. 20, 13.
  6. A mi se odvezosmo poslije dana prijesnijeh hljebova iz Filibe, i dođosmo k njima u Troadu za pet dana, i ondje ostasmo sedam dana. 2.Moj. 12, 14. 2.Moj. 23, 15. Dela. 16, 18. 1.Kor. 5, 7. 2.Kor. 2, 12. 2.Tim. 4, 13.
  7. A u prvi dan nedjelje, kad se sabraše učenici da lome hljeb, govoraše im Pavle, jer šćaše sjutradan da pođe, i proteže besjedu do ponoći. Luka 22, 19. Jovan 20, 1. Dela. 2, 42. 1.Kor. 10, 16. 1.Kor. 16, 2. Otkr. 1, 10.
  8. I bijahu mnoge svijeće gore u sobi gdje se bijasmo sabrali. Dela. 1, 13.
  9. A sjeđaše na prozoru jedno momče, po imenu Evtih, nadvladano od tvrdoga sna, i kad Pavle govoraše mnogo, naže se u snu i pade dolje s trećega poda, i digoše ga mrtva.
  10. A Pavle sišavši pade na nj, i zagrlivši ga reče: ne bunite se, jer je duša njegova u njemu. 1.Car. 17, 21. 2.Car. 4, 34. Mat. 9, 24. Jovan 11, 40. Dela. 9, 40.
  11. Onda iziđe gore, i prelomivši hljeb okusi, i dovoljno govori do same zore, i tako otide.
  12. A momče dovedoše živo, i utješiše se ne malo.
  13. A mi došavši u lađu odvezosmo se u As, i odande šćasmo da uzmemo Pavla; jer tako bješe zapovjedio, hoteći sam da ide pješice.
  14. A kad se sasta s nama u Asu, uzesmo ga, i dođosmo u Mitilinu.
  15. I odande odvezavši se dođosmo sjutradan prema Hiju; a drugi dan odvezosmo se u Sam, i noćismo u Trigiliju; i sjutradan dođosmo u Milit.
  16. Jer Pavle namisli da prođemo mimo Efes da se ne bi zadržao u Aziji; jer hićaše, ako bude moguće, da bude o Trojičinu dne u Jerusalimu. Dela. 2, 1. Dela. 21, 4. Dela. 21, 12. Dela. 24, 17. 1.Kor. 16, 8.
  17. Ali iz Milita posla u Efes i dozva starješine crkvene. Dela. 20, 15. 1.Tim. 4, 14.
  18. I kad dođoše k njemu, reče im: vi znate od prvoga dana kad dođoh u Aziju kako s vama jednako bih Dela. 18, 19.
  19. Služeći Gospodu sa svakom poniznosti i mnogijem suzama i napastima koje mi se dogodiše od Jevreja koji mi rađahu o glavi;
  20. Kako ništa korisno ne izostavih da vam ne kažem i da vas naučim pred narodom i po kućama, Jer. 42, 4. Jezek. 11, 25. Dela. 5, 42.
  21. Svjedočeći i Jevrejima i Grcima pokajanje k Bogu i vjeru u Gospoda našega Isusa Hrista. Mar. 1, 15. Luka 24, 47. Dela. 2, 38. Dela. 18, 5. Rim. 2, 4.
  22. I sad evo ja svezan Duhom idem u Jerusalim ne znajući šta će mi se u njemu dogoditi; Dela. 19, 21.
  23. Osim da Duh sveti po svijem gradovima svjedoči, govoreći da me okovi i nevolje čekaju. Dela. 9, 16. Dela. 21, 4. Dela. 21, 11. Dela. 21, 33. 1.Sol. 3, 3. 2.Tim. 2, 12.
  24. Ali se ni za što ne brinem, niti marim za svoj život, nego da svršim tečenje svoje s radošću i službu koju primih od Gospoda Isusa: da posvjedočim jevanđelje blagodati Božije. Dela. 1, 17. Dela. 13, 25. Rim. 8, 35. 1.Kor. 9, 24. 2.Kor. 4, 1. 2.Kor. 4, 16. Gal. 1, 1. 2.Tim. 4, 7. Tit. 1, 3.
  25. I evo sad znam da više nećete vidjeti mojega lica, vi svi po kojima prolazih propovijedajući carstvo Božije. Rim. 15, 23.
  26. Zato vam svjedočim u današnji dan da sam ja čist od krvi sviju; Jezek. 33, 4. Jezek. 33, 9. 2.Kor. 7, 2. 1.Sol. 2, 10.
  27. Jer ne izostavih da pokažem volju Božiju. Jer. 26, 2. Mat. 28, 20. Luka 7, 30. Jovan 15, 15. Dela. 20, 20. Ef. 1, 11.
  28. Pazite dakle na sebe i na sve stado u kome vas Duh sveti postavi vladikama da pasete crkvu Gospoda i Boga koju steče krvlju svojom; Dela. 13, 2. 1.Kor. 12, 28. Ef. 1, 7. Kol. 1, 14. 1.Tim. 4, 14. 1.Tim. 4, 16. Jevr. 9, 14. 1.Pet. 1, 19. 1.Pet. 5, 2. Otkr. 5, 9.
  29. Jer ja ovo znam da će po odlasku mome ući među vas teški vuci koji neće štedjeti stada; Jezek. 34, 8. Mat. 7, 15. Fil. 1, 24. 2.Pet. 2, 1.
  30. I između vas samijeh postaće ljudi koji će govoriti izvrnutu nauku da odvraćaju učenike za sobom. Dela. 5, 37. 1.Jov. 2, 19.
  31. Zato gledajte i opominjite se da tri godine dan i noć ne prestajah učeći sa suzama svakoga od vas. Dela. 19, 10.
  32. I sad vas, braćo, predajem Bogu i riječi blagodati njegove, koji može nazidati i dati vam našljedstvo među svima osvećenima. Jovan 17, 17. Dela. 9, 31. Dela. 14, 23. Dela. 26, 18. Ef. 1, 18. Kol. 3, 24. Jevr. 9, 15. Jevr. 13, 9.
  33. Srebra, ili zlata, ili ruha ni u jednoga ne zaiskah. 1.Sam. 12, 3. Jov 6, 22. 1.Kor. 9, 12. 2.Kor. 7, 2. 2.Kor. 11, 9.
  34. Sami znate da potrebi mojoj i onijeh koji su sa mnom bili poslužiše ove ruke moje. Dela. 18, 3. Dela. 19, 22. 1.Kor. 4, 12. 1.Sol. 2, 9. 2.Sol. 3, 8.
  35. Sve vam pokazah da se tako valja truditi i pomagati nemoćnima, i opominjati se riječi Gospoda Isusa koju on reče: mnogo je blaženije davati negoli uzimati. Psal. 41, 1. Prič. 19, 17. Mat. 10, 8. Rim. 15, 1. 1.Kor. 9, 12. 2.Kor. 11, 9. Ef. 4, 28. 1.Sol. 4, 11. 2.Sol. 3, 8. Jevr. 13, 1. Jevr. 13, 3.
  36. I ovo rekavši kleče na koljena svoja sa svima njima i pomoli se Bogu.
  37. A sviju stade veliki plač i zagrlivši Pavla cjelivahu ga, 1.Moj. 45, 14.
  38. Žalosni najviše za riječ koju reče da više neće vidjeti lica njegova; i otpratiše ga u lađu.