BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Djela apostolska - 14. glava

  1. U Ikoniji pak dogodi se da oni zajedno uđoše u zbornicu Jevrejsku, i govorahu tako da vjerova veliko mnoštvo Jevreja i Grka.Isa. 11, 11. Dela. 17, 4.
  2. A Jevreji koji ne vjerovahu podbuniše i razdražiše duše neznabožaca na braću.
  3. Ali oni ostaše dosta vremena govoreći slobodno u Gospodu koji svjedočaše riječ blagodati svoje i davaše te se tvorahu znaci i čudesa rukama njihovijem. Mar. 16, 20. Rim. 15, 19. 1.Kor. 2, 4. Jevr. 2, 4.
  4. A mnoštvo gradsko razdijeli se, i jedni bijahu s Jevrejima, a jedni s apostolima.
  5. A kad navališe i neznabošci i Jevreji sa svojijem poglavarima da im dosade i kamenjem da ih pobiju, 2.Kor. 11, 26. 1.Sol. 2, 14. 2.Tim. 3, 11.
  6. Oni doznavši pobjegoše u gradove Likaonske, u Listru i u Dervu i u okolinu njihovu. Mat. 10, 23. Dela. 15, 36. Dela. 16, 1. 2.Tim. 3, 11.
  7. I onamo propovijedahu jevanđelje.
  8. I jedan čovjek u Listri sjeđaše nemoćan u nogama, i bješe hrom od utrobe matere svoje, i ne bješe nikad hodio.Jovan 5, 5. Dela. 3, 2.
  9. Ovaj slušaše Pavla gdje govori. Pavle pogledavši na nj i vidjevši da vjeruje da će ozdraviti, Mat. 8, 10. Mat. 9, 28. Mar. 1, 40.
  10. Reče velikijem glasom: tebi govorim u ime Gospoda Isusa Hrista, ustani na svoje noge upravo. I skoči, i hođaše. Isa. 35, 6. Dela. 3, 8.
  11. A kad vidje narod šta učini Pavle, podigoše glas svoj govoreći Likaonski: bogovi načiniše se kao ljudi, i siđoše k nama. Jezek. 3, 5. Dela. 28, 6.
  12. I nazivahu Varnavu Jupiterom, a Pavla Merkurijem, jer on upravljaše riječju.
  13. A sveštenik Jupitera koji bješe pred gradom njihovijem dovede junce, i donese vijence pred vrata, i s narodom šćadijaše da prinosi žrtvu. Dan. 2, 46.
  14. A kad čuše apostoli, Varnava i Pavle, razdriješe haljine svoje, i skočiše među narod vičući i govoreći: Mat. 26, 65. Otkr. 19, 10.
  15. Ljudi! šta to činite? I mi smo kao i vi smrtni ljudi, koji vam propovijedamo jevanđelje da se od ovijeh lažnijeh stvari obratite k Bogu živome, koji stvori nebo i zemlju i more i sve što je u njima;Jer. 14, 22. Amos 2, 4. 1.Kor. 8, 4. 1.Sol. 1, 9. Jak. 5, 17. Otkr. 14, 7. Otkr. 19, 10.
  16. Koji u prošavšijem naraštajima bješe pustio sve narode da idu svojijem putovima: Psal. 81, 12. 1.Pet. 4, 3.
  17. I opet ne ostavi sebe neposvjedočena, čineći dobro, dajući nam s neba dažd i godine rodne, puneći srca naša jelom i veseljem. 3.Moj. 26, 4. 5.Moj. 11, 14. Jov 5, 10. Psal. 65, 10. Mat. 5, 45. Dela. 17, 27. Rim. 1, 20.
  18. I ovo govoreći jedva ustaviše narod da im ne prinose žrtve, nego da ide svaki svojoj kući. A dok oni življahu ondje i učahu,
  19. Dođoše iz Antiohije i iz Ikonije nekaki Jevreji, i kad se oni prepirahu slobodno, podgovoriše narod da ih odustanu, govoreći da ništa pravo ne govore, nego sve lažu. I podgovorivši narod zasuše Pavla kamenjem i izvukoše ga iz grada misleći da je mrtav. Dela. 13, 45. Dela. 15, 26. 2.Kor. 1, 8. 2.Kor. 11, 25. 2.Kor. 11, 26.
  20. A kad ga opkoliše učenici njegovi, ustade i uđe u grad, i sjutradan iziđe s Varnavom u Dervu. 2.Kor. 12, 3.
  21. I propovjedivši jevanđelje gradu onome i naučivši mnoge vratiše se u Listru i Ikoniju i Antiohiju
  22. Utvrđujući duše učenika i svjetujući ih da ostanu u vjeri, i da nam kroz mnoge nevolje valja ući u carstvo Božije. Mat. 10, 38. Jovan 15, 18. Rim. 8, 17. 2.Tim. 2, 11.
  23. I postavivši im starješine po svijem crkvama, i pomolivši se Bogu s postom, predadoše ih Gospodu koga vjerovaše. Mar. 3, 12. Dela. 1, 24. Dela. 20, 32. Tit. 1, 5.
  24. I prošavši Pisidiju dođoše u Pamfiliju.
  25. I govorivši riječ Gospodnju u Perzi siđoše u Ataliju.
  26. I odande otploviše u Antiohiju, odakle bijahu predani blagodati Božijoj na djelo koje svršiše. Dela. 13, 1. Dela. 13, 3.
  27. A kad dođoše i sabraše crkvu, kazaše sve šta učini Bog s njima, i kako otvori neznabošcima vrata vjere. Dela. 15, 4. 1.Kor. 16, 9. 2.Kor. 2, 12. Kol. 4, 3. Otkr. 3, 8.
  28. I ostaše ondje ne malo vremena s učenicima.