BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Evanđelje po Jovanu - 12. glava

  1. A Isus prije pashe na šest dana dođe u Vitaniju gdje bješe Lazar što umrije, koga podiže iz mrtvijeh. 1.Sam. 2, 6. Psal. 33, 9. Luka 7, 14. Jovan 11, 1. Jovan 11, 43. Dela. 3, 15. Rim. 4, 17.
  2. Ondje mu pak zgotoviše večeru, i Marta služaše, a i Lazar sjeđaše s njim za trpezom; Mat. 26, 6. Mar. 14, 3.
  3. A Marija uzevši litru pravoga nardova mnogocjenoga mira pomaza noge Isusove, i otr kosom svojom noge njegove; a kuća se napuni mirisa od mira. Pesma 1, 12. Luka 10, 38. Jovan 11, 2.
  4. Onda reče jedan od učenika njegovijeh, Juda Simonov Iskariotski, koji ga poslije izdade:
  5. Zašto se ovo miro ne prodade za trista groša i ne dade siromasima? Mar. 14, 4.
  6. A ovo ne reče što se staraše za siromahe, nego što bješe lupež, i imaše kovčežić, i nošaše što se metaše u nj. Prič. 26, 25. Jovan 13, 29. Dela. 1, 18. 1.Kor. 6, 10. Ef. 5, 5. Kol. 3, 5.
  7. A Isus reče: ne dirajte u nju; ona je to dohranila za dan mojega pogreba;
  8. Jer siromahe svagda imate sa sobom, a mene nemate svagda. 5.Moj. 15, 11. Mat. 26, 11. Mar. 14, 7.
  9. Razumje pak mnogi narod iz Judeje da je ondje i dođoše ne samo Isusa radi nego i da vide Lazara kojega podiže iz mrtvijeh.
  10. A glavari sveštenički dogovoriše se da i Lazara ubiju; Prič. 1, 16. Luka 16, 31.
  11. Jer mnogi njega radi iđahu iz Judeje i vjerovahu Isusa. Mar. 15, 10. Jovan 11, 45. Jovan 12, 18.
  12. A sjutradan mnogi od naroda koji bješe došao na praznik, čuvši da Isus ide u Jerusalim Luka 19, 35.
  13. Uzeše grane od finika i iziđoše mu na susret, i vikahu govoreći: osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev. Psal. 72, 17. Mat. 21, 8. Mat. 21, 9. 1.Tim. 1, 17.
  14. A Isus našavši magare usjede na nj, kao što je pisano: Mar. 11, 8.
  15. Ne boj se kćeri Sionova, evo car tvoj ide sjedeći na magaretu. Isa. 62, 11. Zah. 9, 9.
  16. Ali ovo učenici njegovi ne razumješe prije: nego kad se proslavi Isus onda se opomenuše da ovo bješe za njega pisano, i ovo mu učiniše. Luka 18, 34. Jovan 7, 39. Jovan 14, 26.
  17. A narod svjedočaše koji bješe prije s njim kad Lazara izazva iz groba i podiže ga iz mrtvijeh.
  18. Zato ga i srete narod, jer čuše da on učini ovo čudo.
  19. A fariseji govorahu među sobom: vidite da ništa ne pomaže? gle, svijet ide za njim.
  20. A bijahu neki Grci među onima koji bijahu došli na praznik da se mole Bogu.1.Car. 8, 41. Dela. 8, 27. Dela. 17, 4.
  21. Oni dakle pristupiše k Filipu, koji bješe iz Vitsaide Galilejske, i moljahu ga govoreći: gospodine! mi bismo htjeli da vidimo Isusa. Dela. 8, 27.
  22. Dođe Filip i kaza Andriji, a Andrija i Filip opet kazaše Isusu.
  23. A Isus odgovori im govoreći: dođe čas da se proslavi sin čovječij. Jovan 13, 31. Jovan 13, 32.
  24. Zaista, zaista vam kažem: ako zrno pšenično padnuvši na zemlju ne umre, onda jedno ostane; ako li umre mnogo roda rodi:1.Kor. 15, 36. Jevr. 2, 10. 1.Jov. 4, 14. Otkr. 5, 9.
  25. Koji ljubi dušu svoju izgubiće je, a ko mrzi na dušu svoju na ovom svijetu, sačuvaće je za život vječni. Luka 9, 24.
  26. Ko meni služi, za mnom nek ide, i gdje sam ja ondje i sluga moj neka bude; i ko meni služi onoga će poštovati otac moj.1.Sol. 4, 17.
  27. Sad je duša moja žalosna; i šta da kažem? Oče! sačuvaj me od ovoga časa; ali zato dođoh na čas ovaj. Psal. 6, 3. Mar. 14, 35. Luka 12, 50. Luka 22, 53. Jovan 13, 21.
  28. Oče! proslavi ime svoje! Tada glas dođe s neba: i proslavio sam, i opet ću proslaviti.2.Pet. 1, 17.
  29. A kad ču narod koji stajaše, govorahu: grom zagrmi; a drugi govorahu: anđeo mu govori.
  30. Isus odgovori i reče: ovaj glas ne bi mene radi nego naroda radi. Jovan 11, 42.
  31. Sad je sud ovome svijetu; sad će biti istjeran knez ovoga svijeta napolje. Luka 10, 18. Jovan 14, 30. Dela. 26, 18. 2.Kor. 4, 4. Ef. 2, 2. 1.Jov. 3, 8.
  32. I kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući k sebi. Isa. 11, 10. Rim. 5, 18. Jevr. 2, 9.
  33. A ovo govoraše da pokaže kakvom će smrti umrijeti. Jovan 21, 19.
  34. Narod mu odgovori: mi čusmo iz zakona da će Hristos ostati vavijek; kako ti govoriš da se sinu čovječijemu valja podignuti? Ko je taj sin čovječij?2.Sam. 7, 13. Psal. 89, 36. Isa. 9, 7. Dan. 2, 44. Mih. 4, 7. Jevr. 7, 24.
  35. A Isus im reče: još je malo vremena vidjelo s vama; hodite dok vidjelo imate da vas tama ne obuzme; jer ko hodi po tami ne zna kuda ide. Isa. 2, 5. Isa. 42, 6. Jer. 13, 16. Jovan 1, 5. Jovan 1, 9. Jovan 11, 10. Ef. 5, 8. 1.Jov. 2, 11.
  36. Dok vidjelo imate vjerujte vidjelo, da budete sinovi vidjela. Rekavši ovo Isus otide i sakri se od njih. Luka 16, 8. Ef. 5, 8. 1.Sol. 5, 5.
  37. Ako je i činio tolika čudesa pred njima, opet ga ne vjerovahu;
  38. Da se zbude riječ Isaije proroka koji reče: Gospode! ko vjerova govorenju našemu? i ruka Gospodnja kome se otkri? Isa. 53, 1. Rim. 10, 16.
  39. Zato ne mogahu vjerovati, jer opet reče Isaija:
  40. Zaslijepio je oči njihove i okamenio srca njihova, da ne vide očima ni srcem razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim. Isa. 6, 9. Mat. 13, 14. Rim. 9, 18.
  41. Ovo reče Isaija kad vidje slavu njegovu i govori za njega. Isa. 6, 1. Jevr. 11, 13.
  42. Ali opet i od knezova mnogi ga vjerovaše; nego radi fariseja ne priznavahu, da ne bi bili izgnani iz zbornice; Luka 7, 36.
  43. Jer im većma omilje slava ljudska nego slava Božija. Mat. 6, 2. Luka 16, 15. Jovan 5, 44. Rim. 2, 29.
  44. A Isus povika i reče: ko mene vjeruje ne vjeruje mene, nego onoga koji me posla; Mat. 10, 40. Mar. 9, 37. Jovan 13, 20.
  45. I ko vidi mene vidi onoga koji me posla. Jovan 14, 9. Jevr. 1, 3.
  46. Ja dođoh vidjelo na svijet, da nijedan koji me vjeruje ne ostane u tami. Jovan 3, 19.
  47. I ko čuje moje riječi i ne vjeruje, ja mu neću suditi; jer ja ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasem svijet. Jovan 3, 17. Jovan 5, 45.
  48. Koji se odriče mene, i ne prima riječi mojijeh, ima sebi sudiju: riječ koju ja govorih ona će mu suditi u pošljednji dan;5.Moj. 18, 19. Mar. 16, 16. Luka 10, 16.
  49. Jer ja od sebe ne govorih, nego otac koji me posla on mi dade zapovijest šta ću kazati i šta ću govoriti. Jovan 8, 38.
  50. I znam da je zapovijest njegova život vječni. Što ja dakle govorim onako govorim kao što mi reče otac.