BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Evanđelje po Luki - 9. glava

  1. Sazvavši pak dvanaestoricu dade im silu i vlast nad svijem đavolima, i da iscjeljuju od bolesti.Mat. 10, 1. Mar. 3, 13. Mar. 16, 17. Jovan 14, 12. Dela. 1, 8. Dela. 3, 6.
  2. I posla ih da propovijedaju carstvo Božije, i da iscjeljuju bolesnike. Mat. 10, 7. Mar. 6, 12. Luka 10, 1. Luka 10, 9.
  3. I reče im: ništa ne uzimajte na put, ni štapa ni torbe ni hljeba ni novaca, niti po dvije haljine da imate. Psal. 37, 3. Mat. 10, 9. Mar. 6, 8. Luka 10, 4. Luka 22, 35.
  4. U koju kuću uđete ondje budite i odande polazite. Mat. 10, 11. Mar. 6, 10.
  5. I gdje vas ne prime izlazeći iz grada onoga otresite i prah s nogu svojijeh, za svjedočanstvo na njih. Mat. 10, 14. Dela. 13, 51.
  6. A kad iziđoše, iđahu po selima propovijedajući jevanđelje i iscjeljujući svuda. Mat. 9, 24. Dela. 9, 40.
  7. A kad ču Irod četverovlasnik šta on čini, ne mogaše se načuditi, jer neki govorahu da je Jovan ustao iz mrtvijeh, Mar. 6, 14.
  8. A jedni da se Ilija pojavio, a jedni da je ustao koji od starijeh proroka. Mat. 16, 14.
  9. I reče Irod: Jovana ja posjekoh; ali ko je to o kome ja takova čudesa slušam? I željaše ga vidjeti.Luka 23, 8.
  10. I vrativši se apostoli kazaše mu šta su počinili. I uzevši ih otide nasamo u pustinju kod grada koji se zvaše Vitsaida. Mat. 14, 13. Mar. 6, 30.
  11. A narod razumjevši pođe za njim, i primivši ih govoraše im o carstvu Božijemu i iscjeljivaše koji trebahu iscjeljivanja.
  12. A dan stade naginjati. Tada pristupiše dvanaestorica i rekoše mu: otpusti narod, neka idu na konak u okolna sela i palanke, i nek nađu jela, jer smo ovdje u pustinji. Mar. 6, 35. Jovan 6, 1. Jovan 6, 5.
  13. A on im reče: podajte im vi neka jedu. A oni rekoše: u nas nema više od pet hljebova i dvije ribe; već ako da idemo mi da kupimo na sve ove ljude jela? 4.Moj. 11, 22. 2.Car. 4, 42. 2.Car. 4, 43. Psal. 78, 19.
  14. Jer bijaše ljudi oko pet hiljada. Ali on reče učenicima svojijem: posadite ih na gomile po pedeset.
  15. I učiniše tako, i posadiše ih sve.
  16. A on uze onijeh pet hljebova i obje ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi ih i prelomi, i davaše učenicima da razdadu narodu.
  17. I jedoše i nasitiše se svi, i nakupiše komada dvanaest kotarica što im preteče. Psal. 145, 15.
  18. I kad se jedanput moljaše Bogu nasamo, s njim bijahu učenici, i zapita ih govoreći: ko govore ljudi da sam ja? Mat. 16, 13. Mar. 8, 27.
  19. A oni odgovarajući rekoše: jedni vele da si Jovan krstitelj, a drugi da si Ilija; a drugi da je koji ustao od starijeh proroka. Mat. 14, 2.
  20. A on im reče: a vi šta mislite ko sam ja? A Petar odgovarajući reče: Hristos Božij. Mar. 8, 29. Jovan 1, 41. Jovan 1, 49. Jovan 6, 69. Rim. 10, 9. 1.Jov. 4, 14.
  21. A on im zaprijeti i zapovjedi da nikome ne kazuju toga Mat. 16, 20.
  22. Govoreći da sinu čovječijemu treba mnogo postradati, i da će ga starješine i glavari sveštenički i književnici okriviti, i da će ga ubiti, i treći dan da će ustati. Mar. 8, 31. Luka 18, 31. Luka 24, 6.
  23. A svima govoraše: ko hoće da ide za mnom neka se odreče sebe i uzme krst svoj i ide za mnom. Mat. 10, 38. Mar. 8, 34. Luka 14, 27.
  24. Jer ko hoće dušu svoju da sačuva, izgubiće je; a ko izgubi dušu svoju mene radi onaj će je sačuvati.
  25. Jer kaku će korist imati čovjek ako sav svijet pridobije a sebe izgubi ili sebi naudi?Psal. 49, 6. Mat. 16, 26. Mar. 8, 36. Dela. 1, 18. Dela. 1, 25. Otkr. 18, 7.
  26. Jer ko se postidi mene i mojijeh riječi njega će se sin čovječij postidjeti kad dođe u slavi svojoj i očinoj i svetijeh anđela. Mar. 8, 38. 2.Tim. 2, 12.
  27. A zaista vam kažem: imaju neki među ovima što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide carstva Božijega. Mat. 16, 28.
  28. A kad prođe osam dana poslije onijeh riječi, uze Petra i Jovana i Jakova i iziđe na goru da se pomoli Bogu. Mat. 17, 1.
  29. I kad se moljaše postade lice njegovo drukčije, i odijelo njegovo bijelo i sjajno. 2.Moj. 34, 29. 2.Moj. 34, 35.
  30. I gle, dva čovjeka govorahu s njim, koji bijahu Mojsije i Ilija. 2.Car. 2, 11. Rim. 3, 21.
  31. Pokazaše se u slavi, i govorahu o izlasku njegovu koji mu je trebalo svršiti u Jerusalimu. Psal. 17, 15. Fil. 3, 21. Kol. 3, 4. 1.Jov. 3, 2.
  32. A Petar i koji bijahu s njim bijahu zaspali; ali probudivši se vidješe slavu njegovu i dva čovjeka koji s njim stajahu. Dan. 8, 18. Dan. 10, 9. Mat. 26, 40. Mat. 26, 43. Luka 22, 45.
  33. I kad se odvojiše od njega reče Petar Isusu: učitelju! dobro nam je ovdje biti; i da načinimo tri sjenice: jednu tebi, i jednu Mojsiju, i jednu Iliji: ne znajući šta govoraše.
  34. A dok on to govoraše dođe oblak i zakloni ih; i uplašiše se kad zađoše u oblak.
  35. I ču se glas iz oblaka govoreći: ovo je sin moj ljubazni, njega poslušajte. 2.Moj. 23, 21. 5.Moj. 18, 15. 5.Moj. 18, 18. Mat. 3, 17. Jovan 12, 28. 2.Pet. 1, 16.
  36. I kad se čujaše glas nađe se Isus sam. I oni umučaše, i nikom ne javiše ništa u one dane od onoga šta vidješe. Mat. 17, 9. Mar. 9, 8.
  37. A dogodi se drugi dan kad siđoše s gore srete ga mnoštvo naroda. Mat. 17, 14. Mar. 9, 14.
  38. I gle, čovjek iz naroda povika govoreći: učitelju! molim ti se, pogledaj na sina mojega, jer mi je jedinac:
  39. I gle, hvata ga duh, i ujedanput viče, i lomi ga s pjenom, i jedva otide od njega kad ga izlomi;
  40. I molih učenike tvoje da ga istjeraju, pa ne mogoše. Mar. 9, 18.
  41. I odgovarajući Isus reče: o rode nevjerni i pokvareni! dokle ću biti s vama i trpljeti vas? Dovedi mi sina svojega amo.
  42. A dok još iđaše k njemu obori ga đavo, i stade ga lomiti. A Isus zaprijeti duhu nečistome, i iscijeli momče, i dade ga ocu njegovu.
  43. I svi se divljahu veličini Božijoj. A kad se svi čuđahu svemu što činjaše Isus, reče učenicima svojijem:
  44. Metnite vi u uši svoje ove riječi: jer sin čovječij treba da se preda u ruke čovječije. Mat. 17, 22.
  45. A oni ne razumješe riječi ove; jer bješe sakrivena od njih da je ne mogoše razumjeti; i bojahu se da ga zapitaju za ovu riječ. Mar. 9, 32. Luka 2, 50.
  46. A uđe misao u njih ko bi najveći bio među njima.Mat. 18, 1.
  47. A Isus znajući pomisli srca njihovijeh uze dijete i metnu ga preda se,
  48. I reče im: koji primi ovo dijete u ime moje, mene prima; i koji mene prima, prima onoga koji me je poslao; jer koji je najmanji među vama on je veliki. Mat. 18, 5. Mat. 23, 11. Mar. 9, 37. Mar. 10, 43. Jovan 12, 44.
  49. A Jovan odgovarajući reče: učitelju! vidjesmo jednoga gdje imenom tvojijem izgoni đavole, i zabranismo mu, jer ne ide s nama za tobom. 4.Moj. 11, 28. Mar. 9, 38.
  50. I reče mu Isus: ne branite; jer ko nije protiv vas s vama je. Mat. 12, 30. Luka 11, 23. 1.Kor. 12, 3.
  51. A kad se navršiše dani uzeća njegova, on namjeri da ide pravo u Jerusalim. Dan. 11, 17. Mar. 16, 19. Dela. 1, 2.
  52. I posla glasnike pred licem svojijem; i oni otidoše i dođoše u selo Samarjansko da mu ugotove gdje će noćiti.
  53. I ne primiše ga; jer vidješe da ide u Jerusalim. Jovan 4, 4. Jovan 4, 9.
  54. A kad vidješe učenici njegovi Jakov i Jovan, rekoše: Gospode! hoćeš li da rečemo da oganj siđe s neba i da ih istrijebi kao i Ilija što učini? 1.Car. 18, 38. 2.Car. 1, 10. 2.Car. 1, 12. Mar. 3, 17. Otkr. 13, 13.
  55. A on okrenuvši se zaprijeti im i reče: ne znate kakvoga ste vi duha; Jov 2, 10. Rim. 10, 2.
  56. Jer sin čovječij nije došao da pogubi duše čovječije nego da sačuva. I otidoše u drugo selo. Mat. 9, 13. Jovan 3, 17.
  57. A kad iđahu putem reče mu neko: Gospode! ja idem za tobom kud god ti pođeš. Mat. 8, 19.
  58. I reče mu Isus: lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda: a sin čovječij nema gdje zakloniti glave.
  59. A drugome reče: hajde za mnom. A on reče: Gospode! dopusti mi da idem najprije da ukopam oca svojega. Mat. 8, 21.
  60. A Isus reče mu: ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace; a ti hajde te javljaj carstvo Božije.
  61. A drugi reče: Gospode! ja idem za tobom; ali dopusti mi najprije da idem da se oprostim s domašnjima svojijem. 1.Car. 19, 20.
  62. A Isus reče mu: nijedan nije pripravan za carstvo Božije koji metne ruku svoju na plug pa se obzire natrag. Luka 17, 31. Fil. 3, 13. Jevr. 6, 4.