BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Evanđelje po Marko - 6. glava

  1. I iziđe odande, i dođe na svoju postojbinu; i za njim idoše učenici njegovi. Mat. 13, 54. Luka 4, 16.
  2. I kad dođe subota, poče učiti u zbornici. I mnogi koji slušahu, divljahu se govoreći: otkud ovome to? I kakva mu je premudrost dana? I čudesa takova rukama njegovijem čine se? Jovan 6, 42. Jovan 7, 15.
  3. Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijin i Judin i Simonov? I nijesu li sestre njegove ovdje među nama? I sablažnjavahu se o njega. Isa. 53, 2. Mat. 11, 6. Mat. 12, 46. 1.Kor. 1, 23. Gal. 1, 19.
  4. A Isus reče im: nigdje nije prorok bez časti do na postojbini svojoj i u rodu i u domu svome. Jer. 11, 21. Jer. 12, 6. Mat. 13, 57. Luka 4, 24. Jovan 4, 44.
  5. I ne mogaše ondje nijednoga čuda da učini, osim što malo bolesnika iscijeli metnuvši na njih ruke.1.Moj. 19, 22.
  6. I divljaše se nevjerstvu njihovome. I iđaše po okolnijem selima i učaše. Isa. 59, 1. Mat. 9, 35. Luka 7, 9. Luka 13, 22.
  7. I dozva dvanaestoricu, i poče ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima nečistijem. Mat. 10, 1. Luka 9, 1.
  8. I zapovjedi im da ništa ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni torbe ni hljeba ni novaca u pojasu;
  9. Nego obuveni u opanke, i ne oblačiti dviju haljina. Dela. 12, 8.
  10. I reče im: gdje uđete u dom ondje ostanite dok ne iziđete odande. Mat. 10, 11.
  11. I ako vas ko ne primi i ne posluša vas, izlazeći odande otresite prah s nogu svojijeh za svjedočanstvo njima. Zaista vam kažem: lakše će biti Sodomu i Gomoru u dan strašnoga suda nego gradu onome. Mat. 10, 14. Luka 10, 11. Dela. 13, 51. Dela. 18, 6. Jevr. 10, 31.
  12. I otišavši propovijedahu da se treba kajati;
  13. I đavole mnoge izgonjahu; i mazahu uljem mnoge bolesnike; i iscjeljivahu. Jak. 5, 14.
  14. I začu car Irod za Isusa (jer njegovo ime bijaše se razglasilo), i reče: Jovan krstitelj iz mrtvijeh usta, zato čini čudesa. Mat. 14, 1. Luka 23, 8.
  15. Drugi govorahu: to je Ilija. A drugi govorahu: to je prorok ili kao koji od proroka. Mat. 16, 14.
  16. A kad ču Irod, reče: to je Jovan koga sam ja posjekao, on usta iz mrtvijeh. Luka 3, 19.
  17. Jer ovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, i svezavši baci ga u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega, jer se oženi njom.
  18. Jer Jovan govoraše Irodu: ne možeš ti imati žene brata svojega. 3.Moj. 18, 16. 2.Tim. 4, 2. Jevr. 13, 4.
  19. A Irodijada rasrdi se na njega, i šćaše da ga ubije, ali ne mogaše.
  20. Jer se Irod bojaše Jovana znajući ga da je čovjek pravedan i svet, i čuvaše ga, i mnogo koješta činjaše kako mu on reče, i rado ga slušaše. Jer. 37, 17. Mat. 21, 26. Mar. 11, 32. Jovan 5, 35.
  21. I dogodi se dan zgodan, kad Irod na dan svoga rođenja davaše večeru knezovima svojijem i vojvodama i starješinama Galilejskijem. 1.Moj. 40, 20. Mat. 14, 6.
  22. I ušavši kći Irodijadina i igravši i ugodivši Irodu i gostima njegovijem reče car djevojci: išti u mene šta god hoćeš, i daću ti.Isa. 3, 16.
  23. I zakle joj se: što god zaišteš u mene daću ti, da bi bilo i do po carstva moga. 3.Moj. 5, 4. Jest. 5, 3. Jest. 5, 6. Prop. 5, 2. Rim. 1, 28. Jevr. 11, 36. Jak. 2, 13. Otkr. 6, 9.
  24. A ona izišavši reče materi svojoj: šta ću iskati? A ona reče: glavu Jovana krstitelja. Prič. 12, 10. Mat. 3, 1.
  25. I odmah ušavši brzo k caru zaiska govoreći: hoću da mi daš sad na krugu glavu Jovana krstitelja.
  26. I zabrinu se car, ali kletve radi i gostiju svojijeh ne htje joj odreći. Dan. 6, 14.
  27. I odmah posla car dželata, i zapovjedi da donese glavu njegovu.
  28. A on otišavši posiječe ga u tamnici, i donese glavu njegovu na krugu, i dade djevojci, a djevojka dade je materi svojoj.
  29. I čuvši učenici njegovi dođoše i uzeše tijelo njegovo, i metnuše ga u grob. 1.Car. 13, 29. Mat. 14, 12. Dela. 8, 2.
  30. I skupiše se apostoli k Isusu, i javiše mu sve i što učiniše i šta ljude naučiše. Luka 9, 10.
  31. I reče im: dođite vi sami nasamo, i počinite malo. Jer ih bijaše mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu kad ni jesti. Mat. 14, 13. Mar. 3, 20.
  32. I otidoše na lađi u pusto mjesto sami.
  33. I vidješe ih ljudi kad iđahu, i poznaše ih mnogi, i pješice iz sviju gradova stjecahu se onamo, i prestigoše ih, i skupiše se oko njega.
  34. I izišavši Isus vidje narod mnogi, i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira; i poče ih učiti mnogo. Psal. 86, 15. Psal. 145, 8. Isa. 13, 14. Isa. 54, 13. Isa. 61, 1. Mat. 9, 36. Luka 9, 11. Jevr. 2, 17.
  35. I kad bi već pred noć, pristupiše k njemu učenici njegovi govoreći: pusto je mjesto, a već je dockan; Mat. 14, 15. Luka 9, 12. Jovan 6, 1.
  36. Otpusti ih neka idu u okolna sela i palanke da kupe sebi hljeba; jer nemaju šta jesti.
  37. A on odgovarajući reče im: podajte im vi neka jedu. I rekoše mu: već ako da idemo da kupimo za dvjesta groša hljeba, i da im damo da jedu? 4.Moj. 11, 13. 2.Car. 4, 43. Mat. 15, 33. Jovan 6, 7.
  38. A on im reče: koliko hljebova imate? Idite vidite. I vidjevši rekoše: pet hljebova i dvije ribe. Mat. 14, 17. Mar. 8, 5. Luka 9, 13. Jovan 6, 9.
  39. I zapovjedi im da ih posade sve na gomile po zelenoj travi.
  40. I posadiše se na gomile po sto i po pedeset.
  41. I uzevši onijeh pet hljebova i dvije ribe pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hljebove, i dade učenicima svojijem da metnu ispred njih; i one dvije ribe razdijeli svima. 1.Sam. 9, 13. Mat. 14, 15. Dela. 27, 35. 1.Tim. 4, 4.
  42. I jedoše svi, i nasitiše se.
  43. I nakupiše komada dvanaest kotarica punijeh i od riba.
  44. A bijaše onijeh što su jeli hljebove oko pet hiljada ljudi.
  45. I odmah natjera učenike svoje da uđu u lađu i da idu naprijed na onu stranu u Vitsaidu dok on otpusti narod. Mat. 14, 22. Jovan 6, 17.
  46. I otpustivši ih otide na goru da se pomoli Bogu.
  47. I uveče bijaše lađa nasred mora, a on sam na zemlji. Mat. 14, 23. Jovan 6, 16.
  48. I vidje ih gdje se mučahu veslajući: jer im bijaše protivan vjetar. I oko četvrte straže noćne dođe k njima idući po moru; i šćadijaše da ih mimoiđe. Jona 1, 13. Luka 24, 28.
  49. A oni vidjevši ga gdje ide po moru mišljahu da je utvara, i povikaše;
  50. Jer ga svi vidješe i poplašiše se. I odmah progovori s njima, i reče im: ne bojte se, ja sam, ne plašite se.
  51. I uđe k njima u lađu, i utoli vjetar; i vrlo se uplašiše, i divljahu se.
  52. Jer ih ne naučiše hljebovi; jer se bijaše srce njihovo okamenilo. Jer. 17, 9. Mat. 16, 9. Mar. 3, 5. Mar. 7, 18. Mar. 8, 17. Mar. 8, 20. Mar. 16, 14. Jovan 12, 40. Rim. 8, 7. Jevr. 3, 13.
  53. I prešavši dođoše u zemlju Genisaretsku; i stadoše u kraj. Mat. 14, 34. Luka 5, 1.
  54. I kad iziđoše iz lađe, odmah ga poznaše ljudi.
  55. I optrčavši sav onaj kraj počeše na odrima donositi bolesnike gdje čujahu da je on.
  56. I kud god iđaše u sela ili u gradove ili u palanke, na raskršćima metahu bolesnike i moljahu ga da se barem skuta od haljine njegove dotaknu: i ozdravljahu svi koji ga se doticahu.Mat. 9, 20. Luka 7, 14. Luka 8, 44. Dela. 5, 15.