BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Evanđelje po Marko - 5. glava

  1. I dođoše preko mora u okolinu Gadarinsku. Mat. 8, 28. Luka 8, 26.
  2. I kad iziđe iz lađe, odmah ga srete čovjek s duhom nečistijem,
  3. Koji življaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama;
  4. Jer je mnogo puta bio metnut u puta i u verige, pa je iskidao verige i puta izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti.
  5. I jednako dan i noć bavljaše se u grobovima i u gorama vičući i bijući se kamenjem.
  6. A kad vidje Isusa izdaleka, poteče i pokloni mu se.Psal. 66, 4. Dela. 16, 17. Fil. 2, 10.
  7. I povikavši iza glasa reče: šta je tebi do mene, Isuse sine Boga višnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me.
  8. Jer mu govoraše: iziđi, duše nečisti, iz čovjeka.
  9. I pitaše ga: kako ti je ime? I odgovori mu: legeon mi je ime; jer nas je mnogo.
  10. I moliše ga mnogo da ih ne šalje iz one okoline.
  11. A ondje po brijegu pasijaše veliki krd svinja. 3.Moj. 11, 7. 5.Moj. 14, 8. Isa. 65, 4. Luka 15, 15.
  12. I moliše ga svi đavoli govoreći: pošlji nas u svinje da u njih uđemo.
  13. I dopusti im Isus odmah. I izišavši duhovi nečisti uđoše u svinje; i navali krd s brijega u more; a bijaše ih oko dvije hiljade: i potopiše se u moru. 1.Car. 22, 22. Jov 1, 12. Jov 2, 6. Jov 12, 16. Mat. 28, 18. Luka 4, 36. Ef. 1, 20. Ef. 1, 23. Kol. 2, 10. Jevr. 2, 8.
  14. A svinjari pobjegoše, i javiše u gradu i po selima. I iziđoše ljudi da vide šta je bilo.
  15. I dođoše k Isusu, i vidješe bijesnoga u kome je bio legeon gdje sjedi obučen i pametan; i uplašiše se. Rim. 16, 20. 1.Jov. 3, 8.
  16. A oni što su vidjeli kazaše im šta bi od bijesnoga i od svinja.
  17. I počeše ga moliti da ide iz njihovijeh krajeva. 1.Moj. 26, 16. 5.Moj. 5, 25. 1.Car. 17, 18. Jov 21, 14. Jov 22, 17. Mat. 8, 34. Mar. 1, 24. Luka 5, 8. Luka 8, 37. Dela. 16, 39. 1.Kor. 2, 14.
  18. I kad uđe u lađu, moljaše ga onaj što je bio bijesan da bude s njim. Psal. 116, 12. Luka 8, 38. Luka 17, 15. Luka 23, 42. Fil. 1, 23.
  19. A Isus ne dade mu, već mu reče: idi kući svojoj k svojima i kaži im šta ti Gospod učini, i kako te pomilova.
  20. I otide i poče pripovijedati u Deset Gradova šta mu učini Isus; i svi se divljahu.2.Moj. 15, 2. Psal. 116, 16. Isa. 63, 7. Mat. 4, 25. Mar. 7, 31.
  21. I kad prijeđe Isus u lađi opet na onu stranu, skupi se narod mnogi oko njega; i bješe kraj mora. 1.Moj. 49, 10. Mat. 9, 1.
  22. I gle, dođe jedan od starješina zborničkijeh po imenu Jair; i vidjevši ga pade pred noge njegove. Mat. 9, 18. Luka 8, 41.
  23. I moljaše ga vrlo govoreći: kći je moja na smrti; da dođeš i da metneš na nju ruke da ozdravi i živi.
  24. I pođe s njim; i za njim iđaše naroda mnogo i turkahu ga. Dela. 9, 39.
  25. I žena nekakva koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi 3.Moj. 15, 25. Mat. 9, 20. Luka 8, 43.
  26. I veliku muku podnijela od mnogijeh ljekara, i potrošila sve što je imala, i ništa joj nijesu pomogli, nego još gore načinili, Psal. 108, 12.
  27. Kad je čula za Isusa, dođe u narodu sastrag, i dotače se haljine njegove. Mar. 3, 10. Dela. 5, 15. Dela. 19, 12.
  28. Jer govoraše: ako se samo dotaknem haljina njegovijeh ozdraviću.
  29. I odmah presahnu izvor krvi njezine, i osjeti u tijelu da ozdravi od bolesti. 2.Moj. 15, 26. Luka 6, 19. Luka 8, 46.
  30. I odmah Isus osjeti u sebi silu što iziđe iz njega, i obazrevši se na narod reče: ko se to dotače mojijeh haljina? Luka 6, 19. Luka 8, 46.
  31. I rekoše mu učenici njegovi: vidiš narod gdje te turka, pa pitaš: ko se dotače mene?
  32. I on se obziraše da vidi onu koja to učini.
  33. A žena uplašivši se drktaše, i znajući što joj se dogodi, dođe i kleče pred njim, i kaza mu svu istinu.
  34. A on reče joj: kćeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje. Mat. 9, 22. Mar. 10, 52. Luka 7, 50. Luka 8, 48. Luka 17, 19. Luka 18, 42. Dela. 14, 9. Dela. 15, 33.
  35. Još on govoraše, a dođoše od starješine zborničkoga govoreći: kći tvoja umrije; šta već trudiš učitelja? Luka 8, 49.
  36. A Isus odmah čuvši riječ što rekoše reče starješini: ne boj se, samo vjeruj. Psal. 103, 13. Jovan 11, 25. Jovan 11, 40.
  37. I ne dade za sobom ići nikome osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva.
  38. I dođe u kuću starješine zborničkoga, i vidje vrevu i plač i jauk veliki.
  39. I ušavši reče im: šta ste uzavreli te plačete? Djevojka nije umrla, nego spava. Dan. 12, 2. Jovan 11, 11. Dela. 20, 9. 1.Kor. 11, 30. 1.Kor. 15, 20. 1.Sol. 4, 14. 1.Sol. 5, 10.
  40. I potsmijevahu mu se. A on istjeravši sve uze oca djevojčina i mater i koji bijahu s njim, i uđe gdje ležaše djevojka. Dela. 9, 40.
  41. I uzevši djevojku za ruku reče joj: Talita kumi, koje znači: djevojko, tebi govorim, ustani.
  42. I odmah usta djevojka i hođaše; a bješe od dvanaest godina. I začudiše se čudom velikijem. Psal. 33, 9.
  43. I zaprijeti im vrlo da niko ne dozna za to, i reče: podajte joj nek jede. Mat. 12, 16. Mat. 17, 9. Mar. 3, 12. Luka 5, 14.