BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Evanđelje po Mateju - 9. glava

  1. I ušavši u lađu prijeđe i dođe u svoj grad. Mat. 4, 13. Mar. 5, 21.
  2. I gle, donesoše mu uzeta koji ležaše na odru. I vidjevši Isus vjeru njihovu reče uzetome: ne boj se, sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji. Psal. 32, 1. Mat. 8, 10. Mar. 2, 3. Luka 5, 18. Luka 5, 20. Luka 7, 47. Rim. 4, 6. Rim. 5, 11. Ef. 1, 7.
  3. I gle, neki od književnika rekoše u sebi: ovaj huli na Boga.
  4. I videći Isus pomisli njihove reče: zašto zlo mislite u srcima svojijem?Psal. 139, 2. Mat. 12, 25. Mar. 12, 15. Luka 5, 22. Luka 9, 47. Luka 11, 17.
  5. Jer šta je lakše reći: opraštaju ti se grijesi; ili reći: ustani i hodi? Mar. 2, 9. Luka 5, 23.
  6. Ali da znate da vlast ima sin čovječij na zemlji opraštati grijehe (tada reče uzetome): ustani, uzmi odar svoj i idi doma. Mar. 2, 7. Mar. 2, 10. Luka 5, 21. Jovan 5, 9. Dela. 5, 31. 2.Kor. 2, 10. Ef. 1, 7.
  7. I ustavši otide doma.
  8. A ljudi videći čudiše se, i hvališe Boga, koji je dao vlast takovu ljudima.
  9. I odlazeći Isus odande vidje čovjeka gdje sjedi na carini, po imenu Mateja, i reče mu: hajde za mnom. I ustavši otide za njim. Mar. 2, 14. Luka 5, 27.
  10. I kad jeđaše u kući, gle, mnogi carinici i grješnici dođoše i jeđahu s Isusom i s učenicima njegovijem. Mar. 2, 15. Luka 5, 29.
  11. I vidjevši to fariseji govorahu učenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima učitelj vaš jede i pije? Isa. 64, 5. Mat. 18, 17. Luka 5, 30. Luka 15, 2. Luka 19, 7. Gal. 2, 15. Ef. 2, 12.
  12. A Isus čuvši to reče im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni.
  13. Nego idite i naučite se šta znači: milosti hoću, a ne priloga. Jer ja nijesam došao da zovem pravednike no grješnike na pokajanje. Prič. 21, 3. Isa. 55, 6. Os. 6, 6. Mih. 6, 6. Mat. 3, 2. Mat. 3, 8. Mat. 4, 17. Mat. 12, 7. Luka 19, 10. 1.Tim. 1, 15. 1.Jov. 3, 5.
  14. Tada pristupiše k njemu učenici Jovanovi govoreći: zašto mi i fariseji postimo mnogo, a učenici tvoji ne poste? Mar. 2, 18. Luka 5, 33. Luka 18, 12.
  15. A Isus reče im: eda li mogu svatovi plakati dok je s njima ženik? Nego će doći vrijeme kad će se oteti od njih ženik, i onda će postiti. Luka 17, 22. Jovan 3, 29. Dela. 13, 2. Dela. 14, 23. 1.Kor. 7, 5.
  16. Jer niko ne meće nove zakrpe na staru haljinu; jer će zakrpa odadrijeti od haljine, i gora će rupa biti. Luka 5, 36.
  17. Niti se ljeva vino novo u mjehove stare; inače mjehovi prodru se i vino se prolije, i mjehovi propadnu. Nego se ljeva vino novo u mjehove nove, i oboje se sačuva. Jov 32, 19.
  18. Dok on tako govoraše njima, gle, knez nekakav dođe i klanjaše mu se govoreći: kći moja sad umrije; nego dođi i metni na nju ruku svoju, i oživljeće. Mar. 5, 22. Mar. 5, 23. Luka 8, 41.
  19. I ustavši Isus za njim pođe i učenici njegovi.
  20. I gle, žena koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi pristupi sastrag i dohvati mu se skuta od haljine njegove. 3.Moj. 15, 25. Mar. 5, 25. Luka 8, 43.
  21. Jer govoraše u sebi: samo ako se dotaknem haljine njegove, ozdraviću.
  22. A Isus obazrevši se i vidjevši je reče: ne boj se, kćeri; vjera tvoja pomogla ti je. I ozdravi žena od toga časa. Mar. 10, 52. Luka 7, 50. Luka 8, 48. Luka 17, 18. Luka 18, 42.
  23. I došavši Isus u dom knežev i vidjevši svirače i ljude zabunjene 2.Dnev. 35, 25. Mar. 5, 38. Luka 8, 51.
  24. Reče im: otstupite, jer djevojka nije umrla, nego spava. I potsmijevahu mu se. Dela. 20, 10.
  25. A kad istjera ljude, uđe, i uhvati je za ruku, i usta djevojka.
  26. I otide glas ovaj po svoj zemlji onoj. Luka 7, 17.
  27. A kad je Isus odlazio odande, za njim iđahu dva slijepca vičući i govoreći: pomiluj nas, sine Davidov! Mat. 15, 22. Mat. 20, 30. Mar. 9, 22. Luka 17, 13. Luka 18, 38.
  28. A kad dođe u kuću, pristupiše k njemu slijepci, i reče im Isus: vjerujete li da mogu to učiniti? A oni mu rekoše: da, Gospode.
  29. Tada dohvati se očiju njihovijeh govoreći: po vjeri vašoj neka vam bude.
  30. I otvoriše im se oči. I zaprijeti im Isus govoreći: gledajte da niko ne dozna. Psal. 146, 8. Luka 5, 14. Jovan 9, 7. Jovan 9, 14. Jovan 9, 26.
  31. A oni izišavši razglasiše ga po svoj zemlji onoj. Mar. 7, 36.
  32. Kad oni pak iziđu, gle, dovedoše k njemu čovjeka nijema i bijesna. Luka 11, 14.
  33. I pošto izgna đavola, progovori nijemi. I divljaše se narod govoreći: nigda se toga nije vidjelo u Izrailju.
  34. A fariseji govorahu: pomoću kneza đavolskog izgoni đavole.
  35. I prohođaše Isus po svijem gradovima i selima učeći po zbornicama njihovijem i propovijedajući jevanđelje o carstvu, i iscjeljujući svaku bolest i svaku nemoć po ljudima. Mar. 6, 6. Luka 13, 22.
  36. A gledajući ljude sažali mu se, jer bijahu smeteni i rasijani kao ovce bez pastira. 4.Moj. 27, 17. 1.Car. 22, 17. 2.Dnev. 18, 16. Jezek. 34, 5.
  37. Tada reče učenicima svojijem: žetve je mnogo, a poslenika malo. Luka 10, 2. Jovan 4, 35. 1.Kor. 3, 9.
  38. Molite se dakle gospodaru od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju. Dela. 13, 2. Dela. 20, 28. Ef. 4, 11. 2.Sol. 3, 1.