BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Evanđelje po Mateju - 12. glava

  1. U to vrijeme iđaše Isus u subotu kroz usjeve: a učenici njegovi ogladnješe, i počeše trgati klasje, i jesti. 5.Moj. 23, 25. Mar. 2, 23.
  2. A fariseji vidjevši to rekoše mu: gle, učenici tvoji čine što ne valja činiti u subotu.
  3. A on reče im: nijeste li čitali što učini David kad ogladnje, on i koji bijahu s njim? 1.Sam. 21, 6.
  4. Kako uđe u kuću Božiju, i hljebove postavljene pojede, kojijeh nije valjalo jesti njemu ni onima što su bili s njim, nego samijem sveštenicima. 2.Moj. 25, 30. 2.Moj. 29, 32. 3.Moj. 8, 31. 3.Moj. 24, 5. 3.Moj. 24, 9.
  5. Ili nijeste čitali u zakonu kako u subotu sveštenici u crkvi subotu pogane, pa nijesu krivi? 4.Moj. 28, 9. Jovan 7, 22.
  6. A ja vam kažem da je ovdje onaj koji je veći od crkve. 2.Dnev. 6, 18. Agej 2, 7. Agej 2, 9. Mal. 3, 1.
  7. Kad biste pak znali šta je to: milosti hoću a ne priloga, nikad ne biste osuđivali pravijeh; Os. 6, 6. Mih. 6, 6.
  8. Jer je gospodar i od subote sin čovječij. Dan. 7, 13. Mat. 9, 6. Mar. 2, 28. Luka 6, 5.
  9. I otišavši odande dođe u zbornicu njihovu. Mar. 3, 1. Luka 6, 6.
  10. I gle, čovjek bijaše tu s rukom suhom; i zapitaše ga govoreći: valja li u subotu liječiti? da bi ga okrivili. Luka 13, 14. Luka 14, 3. Jovan 9, 16.
  11. A on reče im: koji je među vama čovjek koji ima ovcu jednu pa ako ona u subotu upadne u jamu neće je uzeti i izvaditi? 2.Moj. 23, 4. 5.Moj. 22, 4. Luka 13, 15.
  12. A koliko li je čovjek pretežniji od ovce? Daklem valja u subotu dobro činiti.
  13. Tada reče čovjeku: pruži ruku svoju. I pruži. I postade zdrava kao i druga.
  14. A fariseji izišavši načiniše vijeću o njemu kako bi ga pogubili. No Isus doznavši to ukloni se odande. Mar. 3, 6. Luka 6, 11. Jovan 10, 39. Jovan 11, 53.
  15. I za njim idoše ljudi mnogi, i iscijeli ih sve. Psal. 139, 2. Mar. 3, 7. Jevr. 4, 13.
  16. I zaprijeti im da ga ne razglašuju:
  17. Da se zbude što je kazao Isaija prorok govoreći:
  18. Gle, sluga moj, koga sam izabrao, ljubazni moj, koji je po volji duše moje: metnuću duh svoj na njega, i sud neznabošcima javiće. Isa. 11, 2. Isa. 42, 1. Isa. 52, 13. Isa. 53, 11. Isa. 61, 1. Mat. 3, 16. Luka 3, 22. Jovan 17, 1.
  19. Neće se svađati ni vikati, niti će čuti ko po rasputicama glasa njegova.
  20. Trske stučene neće prelomiti i svještila zapaljena neće ugasiti dok pravda ne održi pobjede. Isa. 40, 11. Plač. 3, 31. Luka 4, 18.
  21. I u ime njegovo uzdaće se narodi.
  22. Tada dovedoše k njemu bijesna koji bješe nijem i slijep; i iscijeli ga da nijemi i slijepi stade govoriti i gledati.Mar. 3, 11. Luka 11, 14.
  23. I divljahu se svi ljudi govoreći: nije li ovo Hristos, sin Davidov? Jovan 4, 29. Rim. 9, 5.
  24. A fariseji čuvši to rekoše: ovaj drukčije ne izgoni đavola do pomoću Veelzevula kneza đavolskoga. Mar. 3, 22.
  25. A Isus znajući misli njihove reče im: svako carstvo koje se razdijeli samo po sebi, opustjeće; i svaki grad ili dom koji se razdijeli sam po sebi, propašće. Mat. 9, 4. Mar. 3, 23. Luka 11, 17. Jovan 2, 25. Gal. 5, 15. Otkr. 2, 23.
  26. I ako sotona sotonu izgoni, sam po sebi razdijelio se; kako će dakle ostati carstvo njegovo?
  27. I ako ja pomoću Veelzevula izgonim đavole, sinovi vaši čijom pomoću izgone? Zato će vam oni biti sudije.
  28. A ako li ja Duhom Božijim izgonim đavole, dakle je došlo k vama carstvo nebesko. Dan. 2, 44. Dan. 7, 14. Luka 1, 33. Luka 11, 20. Jevr. 12, 28.
  29. Ili kako može ko ući u kuću jakoga i pokućstvo njegovo oteti, ako najprije ne sveže jakoga? i onda će kuću njegovu oplijeniti.Isa. 49, 24.
  30. Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji ne sabira sa mnom, prosipa.
  31. Zato vam kažem: svaki grijeh i hula oprostiće se ljudima; a na Duha svetoga hula neće se oprostiti ljudima. Mar. 3, 28. Luka 12, 10. Dela. 7, 51. Jevr. 6, 4. Jevr. 10, 26. 1.Jov. 5, 16.
  32. I ako ko reče riječ na sina čovječijega, oprostiće mu se; a koji reče na Duha svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovome svijetu ni na onome.Mat. 11, 19. Mat. 13, 55. Jovan 7, 12. 1.Tim. 1, 13.
  33. Ili usadite drvo dobro, i rod njegov biće dobar; ili usadite drvo zlo, i rod njegov zao biće; jer se po rodu drvo poznaje. Mat. 7, 17. Luka 6, 43. Luka 6, 44.
  34. Porodi aspidini! kako možete dobro govoriti, kad ste zli? jer usta govore od suviška srca. Mat. 3, 7. Mat. 23, 33. Luka 3, 7. Luka 6, 45. Jovan 8, 44. 1.Jov. 3, 10.
  35. Dobar čovjek iz dobre klijeti iznosi dobro; a zao čovjek iz zle klijeti iznosi zlo. Prič. 4, 24. Prič. 16, 23. Isa. 32, 6.
  36. A ja vam kažem da će za svaku praznu riječ koju reku ljudi dati odgovor u dan strašnoga suda. Psal. 139, 4. Ef. 5, 4.
  37. Jer ćeš se svojijem riječima opravdati, i svojijem ćeš se riječima osuditi. Prič. 18, 21.
  38. Tada odgovoriše neki od književnika i fariseja govoreći: učitelju! mi bi radi od tebe znak vidjeti. Mat. 16, 1. Mar. 8, 11. Jovan 2, 18. 1.Kor. 1, 22.
  39. A on odgovarajući reče im: rod zli i preljubotvorni traži znak; i neće mu se dati znak osim znaka Jone proroka.Isa. 57, 3. Mar. 8, 38. Jovan 4, 48.
  40. Jer kao što je Jona bio u trbuhu kitovom tri dana i tri noći: tako će biti i sin čovječij u srcu zemlje tri dana i tri noći. Jona 2, 1.
  41. Ninevljani izići će na sud s rodom ovijem, i osudiće ga; jer se pokajaše Joninijem poučenjem: a gle, ovdje je veći od Jone. Isa. 9, 6. Jer. 3, 11. Jezek. 16, 51. Jona 3, 5. Luka 11, 32. Rim. 2, 27.
  42. Carica južna izići će na sud s rodom ovijem, i osudiće ga; jer ona dođe s kraja zemlje da sluša premudrost Solomunovu: a gle, ovdje je veći od Solomuna. 1.Car. 10, 1. 2.Dnev. 9, 1. Kol. 2, 2.
  43. A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeći pokoja, i ne nađe ga. Jov 1, 7. Luka 11, 24. 1.Pet. 5, 8.
  44. Onda reče: da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao; i došavši nađe prazan, pometen i ukrašen.
  45. Tada otide i uzme sa sobom sedam drugijeh duhova gorijeh od sebe, i ušavši žive ondje; i bude potonje gore čovjeku onome od prvoga. Tako će biti i ovome rodu zlome.Jevr. 6, 4. Jevr. 10, 26. 2.Pet. 2, 20.
  46. Dok on još govoraše k ljudima, gle, mati njegova i braća njegova stajahu napolju i čekahu da govore s njime.Mar. 3, 31. Mar. 6, 3. Luka 8, 19. Jovan 2, 12. Jovan 7, 3. Jovan 7, 5. Dela. 1, 14. 1.Kor. 9, 5. Gal. 1, 19.
  47. I neko mu reče: evo mati tvoja i braća tvoja stoje napolju, radi su da govore s tobom.
  48. A on odgovori i reče onome što mu kaza: ko je mati moja, i ko su braća moja?
  49. I pruživši ruku svoju na učenike svoje reče: eto mati moja i braća moja. Jer ko izvršuje volju oca mojega koji je na nebesima, onaj je brat moj i sestra i mati. Mat. 25, 40. Mat. 25, 45. Mat. 28, 10. Jovan 14, 23. Jovan 15, 14. Jovan 20, 17. Rim. 8, 29. Gal. 5, 6. Gal. 6, 15. Kol. 3, 11. Jevr. 2, 11.