BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Knjiga proroka Jezekilja - 33. glava

  1. Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:
  2. Sine čovječji, govori sinovima naroda svojega, i kaži im: kad pustim na koju zemlju mač, ako narod one zemlje uzme koga između sebe, i postave ga sebi za stražara, 2.Sam. 18, 24. Isa. 21, 8. Jezek. 3, 11. Os. 9, 8.
  3. I on vidjevši mač gdje ide na zemlju zatrubi u trubu, i opomene narod,
  4. Ako se ko čuvši trubu ne uzme na um, i mač došavši pogubi ga, krv će njegova biti na njegovoj glavi. 3.Moj. 20, 9. 3.Moj. 20, 11. 2.Sam. 1, 16. Jezek. 18, 13. Dela. 18, 6.
  5. Jer ču glas trubni, i ne uze se na um, krv će njegova biti na njemu; da se uze na um, sačuvao bi dušu svoju.
  6. Ako li stražar vidjevši mač gdje ide ne zatrubi u trubu i narod ne bude opomenut, a mač došav pogubi koga između njih, taj će poginuti za svoje bezakonje, ali ću krv njegovu iskati iz ruke stražareve. Isa. 56, 10.
  7. I tebe, sine čovječji, tebe postavih stražarem domu Izrailjevu; slušaj dakle riječ iz mojih usta i opominji ih od mene. Jezek. 3, 17. Avak. 2, 1.
  8. Kad rečem bezbožniku: bezbožniče, poginućeš; a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se prođe puta svojega; taj će bezbožnik poginuti za svoje bezakonje; ali ću krv njegovu iskati iz tvoje ruke. Prič. 8, 36. Isa. 3, 11.
  9. Ako li ti opomeneš bezbožnika da se vrati sa svoga puta, a on se ne vrati sa svoga puta, on će poginuti za svoje bezakonje, a ti ćeš sačuvati dušu svoju. Prič. 29, 1. Luka 12, 37. Dela. 13, 46. Jevr. 2, 2.
  10. Zato ti, sine čovječji, reci domu Izrailjevu: vi govorite ovako i kažete: prijestupi naši i grijesi naši na nama su, i s njih propadamo; kako bismo živjeli? Isa. 49, 14. Jezek. 24, 23.
  11. Reci im: tako bio ja živ, govori Gospod Gospod, nije mi milo da umre bezbožnik, nego da se vrati bezbožnik sa svoga puta i bude živ; vratite se, vratite se sa zlijeh putova svojih, jer zašto da mrete, dome Izrailjev? 2.Sam. 14, 14. Isa. 55, 6. Plač. 3, 33. Jezek. 18, 3. Jezek. 18, 31. Jezek. 18, 32. Os. 11, 9. Rim. 11, 11. 1.Tim. 2, 4.
  12. Zato ti, sine čovječji, reci sinovima naroda svojega: pravednoga neće izbaviti pravda njegova kad zgriješi, i bezbožnik neće propasti sa bezbožnosti svoje kad se vrati od bezbožnosti svoje, kao što pravednik ne može s nje živjeti kad zgriješi. 2.Dnev. 7, 14. Jezek. 3, 20.
  13. Kad rečem pravedniku da će doista živjeti, a on se pouzda u pravdu svoju pa učini nepravdu, od sve pravde njegove ništa se neće spomenuti, nego će poginuti s nepravde svoje koju učini. Jezek. 3, 20. Luka 18, 9.
  14. A kad rečem bezbožniku: doista ćeš poginuti, a on se obrati od grijeha svojega i stane činiti sud i pravdu,
  15. I vrati bezbožnik zalog, i vrati što je oteo, i stane hoditi po uredbama životnijem ne čineći bezakonja, doista će biti živ, neće umrijeti. 2.Moj. 22, 1. 3.Moj. 18, 5. 4.Moj. 5, 6. Jezek. 18, 7. Jezek. 20, 11. Mat. 19, 17. Luka 19, 8.
  16. Od svijeh grijeha što je zgriješio ništa mu se neće spomenuti; činio je sud i pravdu, doista će živ biti. Jezek. 18, 22.
  17. A sinovi naroda tvojega govore: nije prav put Gospodnji; a njihov put nije prav.
  18. Kad se pravednik odvrati od pravde svoje i učini nepravdu, poginuće s toga.
  19. A kad se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti i učini sud i pravdu, on će živ biti s toga.
  20. A vi govorite: nije prav put Gospodnji. Sudiću vam, dome Izrailjev, svakome po putovima njegovijem. Jezek. 18, 3. Jezek. 18, 25.
  21. A dvanaeste godine robovanja našega, desetoga mjeseca, petoga dana dođe k meni jedan koji uteče iz Jerusalima, i reče: uze se grad. 2.Car. 25, 4. Jezek. 1, 2. Jezek. 24, 26. Jezek. 32, 17. Jezek. 40, 1.
  22. A ruka Gospodnja dođe nada me uveče prije nego dođe onaj što uteče, i otvori mi usta dokle onaj dođe k meni ujutru; otvoriše mi se usta, te više ne mučah. Jezek. 1, 3. Jezek. 3, 22. Jezek. 3, 27.
  23. I dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
  24. Sine čovječji, koji žive u onijem pustolinama u zemlji Izrailjevoj govore i kažu: Avram bijaše jedan, i naslijedi ovu zemlju; a nas je mnogo; nama je data ova zemlja u našljedstvo. Isa. 51, 2. Jezek. 34, 2. Jezek. 36, 4. Mih. 3, 11. Mat. 3, 9. Jovan 8, 39. Dela. 7, 5.
  25. Zato im reci: ovako veli Gospod Gospod: jedete s krvlju, i oči svoje podižete ka gadnijem bogovima svojim, i krv proljevate, i hoćete da naslijedite zemlju? 1.Moj. 9, 4. Jezek. 18, 6. Jezek. 22, 6.
  26. Opirete se na mač svoj, činite gadove, i skvrnite svaki ženu bližnjega svojega, i hoćete da naslijedite zemlju?
  27. Ovako im reci: ovako veli Gospod Gospod: tako ja živ bio, koji su u pustolinama, pašće od mača; i koji je u polju, zvijerima ću ga dati da ga izjedu; a koji su po gradovima i po pećinama, od pomora će pomrijeti. Sud. 6, 2. Jezek. 14, 21. Jezek. 39, 4.
  28. Tako ću sasvijem opustiti tu zemlju, i nestaće ponosa sile njezine, i opustjeće gore Izrailjeve da neće niko prolaziti. 2.Dnev. 36, 21. Isa. 6, 11. Jer. 9, 11. Jezek. 6, 2. Jezek. 24, 21. Jezek. 36, 34.
  29. I oni će poznati da sam ja Gospod kad zemlju sasvijem opustim za sve gadove njihove što činiše.
  30. A o tebi, sine čovječji, sinovi naroda tvojega kazuju o tebi uza zidove i na vratima kućnijem, i govore jedan drugomu, svaki bratu svojemu, i vele: hodite i čujte kaka riječ dođe od Gospoda. Isa. 29, 13.
  31. I dolaze k tebi kao kad se narod skuplja, i narod moj sjeda pred tobom, i sluša riječi tvoje, ali ih ne izvršuje; u ustima su im ljupke a srce njihovo ide za svojim lakomstvom. 2.Car. 5, 25. Jezek. 20, 1.
  32. I gle, ti si im kao ljupka pjesma, kao čovjek lijepa glasa i koji dobro svira; slušaju riječi tvoje, ali ih ne izvršuju. Jak. 1, 22.
  33. Ali kad to dođe, a evo ide, onda će poznati da je bio prorok među njima. Jezek. 2, 5.