BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Priče Solomunove - 29. glava

  1. Čovjek koji po karanju ostaje tvrdoglav, ujedanput će propasti, da neće biti lijeka.2.Moj. 7, 22. Jer. 36, 31. Jezek. 33, 4. Dan. 5, 5.
  2. Kad se umnožavaju pravednici, veseli se narod; a kad vlada bezbožnik, uzdiše narod. Jest. 8, 15. Jov 34, 30.
  3. Ko ljubi mudrost, veseli oca svojega; a ko se druži s kurvama, rasipa svoje dobro. 1.Car. 1, 48. Prič. 6, 26. Prič. 10, 1. Prič. 15, 20. Fil. 2, 22.
  4. Car pravdom podiže zemlju; a ko uzima mito, satire je. Prič. 8, 15.
  5. Ko laska prijatelju svojemu, razapinje mrežu nogama njegovijem.
  6. U grijehu je zla čovjeka zamka, a pravednik pjeva i veseli se.
  7. Pravednik razumije parbu nevoljnijeh, a bezbožnik ne mari da zna. Jov 29, 16. Psal. 31, 7. Isa. 35, 3. Luka 22, 32. Gal. 6, 1.
  8. Potsmjevači raspaljuju grad, a mudri utišavaju gnjev. Prič. 11, 11.
  9. Mudar čovjek kad se pre s ludijem, ili se srdio ili smijao, nema mira.
  10. Krvopije mrze na bezazlenoga, a pravi se brinu za dušu njegovu.
  11. Sav gnjev svoj izliva bezumnik, a mudri ustavlja ga natrag.
  12. Koji knez sluša lažne riječi, sve su mu sluge bezbožne.
  13. Siromah i koji daje na dobit sretaju se; obojici Gospod prosvjetljuje oči. Mat. 5, 45.
  14. Koji car pravo sudi siromasima, njegov će prijesto stajati dovijeka. Psal. 72, 2.
  15. Prut i kar daju mudrost, a dijete pusto sramoti mater svoju.
  16. Kad se umnožavaju bezbožnici, umnožavaju se grijesi, a pravednici će vidjeti propast njihovu. Psal. 37, 36.
  17. Karaj sina svojega, i smiriće te, i učiniće milinu duši tvojoj. Prič. 13, 24.
  18. Kad nema utvare, rasipa se narod; a ko drži zakon, blago njemu! 1.Sam. 3, 1. Amos 8, 11. Jovan 13, 17. Jak. 1, 25.
  19. Riječima se ne popravlja sluga, jer ako i razumije, opet ne sluša.
  20. Jesi li vidio čovjeka nagla u besjedi svojoj? više ima nadanja od bezumna nego od njega.
  21. Ako ko mazi slugu od malena, on će najposlije biti sin. Prič. 30, 23.
  22. Gnjevljiv čovjek zameće svađu, i ko je naprasit, mnogo griješi.
  23. Oholost ponižuje čovjeka, a ko je smjeran duhom, dobija slavu. Isa. 2, 11. Mat. 23, 12. Luka 14, 11.
  24. Ko dijeli s lupežem, mrzi na svoju dušu, čuje prokletstvo i ne prokazuje. 3.Moj. 5, 1.
  25. Strašiv čovjek meće sebi zamku; a ko se u Gospoda uzda, biće u visokom zaklonu. 1.Moj. 12, 12.
  26. Mnogi traže lice vladaočevo, ali je od Gospoda sud svakome.
  27. Pravednima je mrzak nepravednik, a bezbožniku je mrzak ko pravo hodi. Prič. 13, 19.