BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Priče Solomunove - 25. glava

  1. I ovo su priče Solomunove koje sabraše ljudi Jezekije cara Judina.
  2. Slava je Božija skrivati stvar, a slava je carska istraživati stvar. Jov 29, 16. Rim. 11, 33.
  3. Visina nebu i dubina zemlji i srce carevima ne može se dosegnuti.
  4. Uzmi od srebra trosku, i izaći će livcu zaklad.
  5. Uzmi bezbožnika ispred cara, i utvrdiće se pravdom prijesto njegov. 1.Car. 2, 45.
  6. Ne veličaj se pred carem i ne staj na mjesto gdje stoje vlastelji. Luka 14, 10.
  7. Jer je bolje da ti se kaže: hodi gore, nego da te ponize pred knezom da vidiš svojim očima. Luka 14, 10.
  8. Ne idi odmah da se preš, gledaj šta bi činio napošljetku ako bi te osramotio bližnji tvoj. Mat. 5, 25. Luka 12, 58.
  9. Raspravi stvar svoju s bližnjim svojim, ali tuđe tajne ne otkrivaj, Mat. 18, 15.
  10. Da te ne bi psovao ko čuje, i sramota tvoja da ne bi ostala na tebi.
  11. Zlatne jabuke u srebrnijem sudima jesu zgodne riječi. Prič. 15, 23.
  12. Zlatna je grivna i nakit od najboljega zlata mudri karač onome koji sluša.
  13. Vjeran je poslanik kao studen šnježna o žetvi onima koji ga pošlju, i rashlađuje dušu svojim gospodarima. Prič. 13, 17.
  14. Ko se hvali darom lažnijem, on je kao oblaci i vjetar bez dažda. Juda 1, 12.
  15. Strpljenjem se ublažava knez, i mek jezik lomi kosti.
  16. Kad nađeš med, jedi koliko ti je dosta, da ne bi najedavši ga se izbljuvao ga. Prič. 23, 8.
  17. Rijetko neka ti noga stupa u kuću bližnjega tvojega, da ne bi nasitivši se tebe omrzao na te.
  18. Ko god govori lažno svjedočanstvo na bližnjega svojega, on je kao malj i mač i oštra strijela. Psal. 140, 3.
  19. Uzdanje je u nevjernika u nevolji zub slomljen i noga uganuta. Jov 6, 14. 2.Tim. 4, 16.
  20. Ko pjeva pjesme žalosnom srcu, on je kao onaj koji svlači haljinu na zimi, i kao ocat na salitru. Dan. 6, 18.
  21. Ako je gladan nenavidnik tvoj, nahrani ga hljeba, i ako je žedan, napoj ga vode.Mat. 5, 44.
  22. Jer ćeš živo ugljevlje zgrnuti na glavu njegovu, i Gospod će ti platiti. 2.Sam. 16, 12. Rim. 12, 20.
  23. Sjeverni vjetar nosi dažd, a potajni jezik lice srdito.
  24. Bolje je sjedjeti u uglu od krova nego sa ženom svadljivom u kući zajedničkoj.
  25. Dobar je glas iz daljne zemlje kao studena voda žednoj duši.
  26. Pravednik koji pada pred bezbožnikom jest kao izvor nogama zamućen i kao studenac pokvaren. Mih. 7, 8.
  27. Jesti mnogo meda nije dobro, i istraživati slavu nije slavno. Luka 14, 11.
  28. Ko nema vlasti nad duhom svojim, on je grad razvaljen bez zidova.