BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Psalmi Davidovi - 107. glava

  1. Hvalite Gospoda, jer je dobar; jer je dovijeka milost njegova. Mat. 19, 17.
  2. Tako neka reku koje je izbavio Gospod, koje je izbavio iz ruke neprijateljeve,
  3. Skupio ih iz zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i mora. Psal. 106, 47. Isa. 49, 12. Jer. 29, 14. Jezek. 39, 27.
  4. Lutaše po pustinji gdje se ne živi, puta gradu naseljenome ne nahodiše; Psal. 107, 36.
  5. Bjehu gladni i žedni, i duša njihova iznemagaše u njima;
  6. Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj; i izbavi ih iz nevolje njihove. Psal. 25, 17. Psal. 50, 16. Isa. 41, 17. Jer. 29, 12. Os. 5, 15.
  7. I izvede ih na prav put, koji ide u grad naseljeni. Jezd. 8, 21. Isa. 63, 12.
  8. Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za čudesa njegova radi sinova ljudskih!
  9. Jer siti dušu taštu, i dušu gladnu puni dobra. Psal. 34, 10. Isa. 55, 1. Mat. 5, 6. Luka 1, 53.
  10. Sjedješe u tami i u sjenu smrtnom, okovani u tugu i u gvožđe; Jov 36, 8.
  11. Jer ne slušaše riječi Božijih, i ne mariše za volju višnjega. Psal. 73, 24. Plač. 3, 42. Luka 7, 30. Dela. 20, 27.
  12. On poništi srce njihovo stradanjem; spotakoše se, i ne bješe ko da pomože. Isa. 12, 2.
  13. Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove;
  14. Izvede ih iz tame i sjena smrtnoga, i raskide okove njihove. Psal. 146, 7. Dela. 12, 7.
  15. Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za čudesa njegova radi sinova ljudskih!
  16. Jer razbi vrata mjedena, i prijevornice gvozdene slomi. Isa. 45, 2.
  17. Bezumnici stradaše za nevaljale putove svoje, i za nepravde svoje. Psal. 14, 1. Prič. 1, 22. Plač. 3, 39.
  18. Svako se jelo gadilo duši njihovoj, i dođoše do vrata smrtnijeh.
  19. Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove.
  20. Posla riječ svoju i iscijeli ih, i izbavi ih iz groba njihova. 4.Moj. 21, 8. 2.Car. 20, 4. Mat. 8, 8.
  21. Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za čudesa njegova radi sinova ljudskih!
  22. I neka prinesu žrtvu za hvalu, i kazuju djela njegova u pjesmama! 3.Moj. 7, 12. Psal. 50, 14. Jevr. 13, 15.
  23. Koji plove po moru na korabljima, i rade na velikim vodama,
  24. Oni su vidjeli djela Gospodnja, i čudesa njegova u dubini.
  25. Kaže, i diže se silan vjetar, i ustaju vali na njemu,
  26. Dižu se do nebesa i spuštaju do bezdana: duša se njihova u nevolji razliva; Psal. 22, 14. Isa. 13, 7. Naum 2, 10.
  27. Posrću i ljuljaju se kao pijani; sve mudrosti njihove nestaje. Jov 12, 25.
  28. Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izvede ih iz nevolje njihove. Jona 1, 6.
  29. On obraća vjetar u tišinu, i vali njihovi umuknu. Psal. 65, 7. Isa. 50, 2. Mat. 8, 26. Mar. 4, 39.
  30. Vesele se kad se stišaju, i vodi ih u pristanište koje žele.
  31. Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za čudesa njegova radi sinova ljudskih!
  32. Neka ga uzvišuju na saboru narodnom, na skupštini starješinskoj slave ga!
  33. On pretvara rijeke u pustinju, i izvore vodene u suhotu, 1.Car. 17, 1. Isa. 34, 9. Jezek. 30, 12. Joil 1, 20. Naum 1, 4.
  34. Rodnu zemlju u slanu pustaru za nevaljalstvo onijeh koji žive na njoj. 1.Moj. 13, 10.
  35. On pretvara pustinju u jezera, i suhu zemlju u izvore vodene, Jov 38, 26. Psal. 104, 10. Isa. 41, 18.
  36. I naseljava onamo gladne. Oni zidaju gradove za življenje; Dela. 17, 26.
  37. Siju polja, sade vinograde i sabiraju ljetinu.
  38. Blagosilja ih i množe se jako, i stoke im ne umaljuje. 1.Moj. 12, 2.
  39. Prije ih bijaše malo, padahu od zla i nevolje, što ih stizaše. 2.Car. 10, 32. Jezek. 5, 11.
  40. On sipa sramotu na knezove, i ostavlja ih da lutaju po pustinji gdje nema putova. 4.Moj. 14, 33. Isu. 10, 24. Jov 12, 21. Jov 12, 24. Jov 21, 28.
  41. On izvlači ubogoga iz nevolje, i plemena množi kao stado. 1.Sam. 2, 8. 2.Sam. 7, 8. Jov 8, 7.
  42. Dobri vide i raduju se, a svako nevaljalstvo zatiskuje usta svoja. Jov 5, 16. Jov 22, 19. Prič. 10, 11.
  43. Ko je mudar, neka zapamti ovo, i neka poznadu milosti Gospodnje. Jer. 9, 12. Dan. 12, 10.