BIBLIJA ILI SVETO PISMO

Prva knjiga o carevima - 13. glava

  1. A gle, čovjek Božji dođe iz zemlje Judine s riječju Gospodnjom u Vetilj, kad Jerovoam stajaše kod oltara da kadi. 1.Car. 12, 32. 2.Car. 23, 17.
  2. I povika put oltara riječju Gospodnjom govoreći: oltare! oltare! Ovako veli Gospod: evo, rodiće se sin domu Davidovu po imenu Josija, koji će na tebi klati sveštenike visina, koji kade na tebi, i ljudske će kosti spaliti na tebi. 2.Car. 23, 15. 2.Car. 23, 16.
  3. I učini znak istoga dana govoreći: ovo je znak da je Gospod to rekao: eto, oltar će se raspasti, i prosuće se pepeo što je na njemu.2.Moj. 4, 8. 2.Moj. 4, 9. 5.Moj. 13, 1. Isa. 7, 14. Jovan 2, 18. 1.Kor. 1, 22.
  4. A kad car Jerovoam ču riječi čovjeka Božijega koje vikaše oltaru Vetiljskom, pruži ruku svoju s oltara govoreći: držite ga! Ali usahnu mu ruka koju pruži na nj, i ne mogaše je povratiti k sebi. Prič. 21, 30. Isa. 8, 9. Jer. 20, 2. Dela. 5, 39. Dela. 12, 1. 2.Kor. 10, 6.
  5. A oltar se raspade, i prosu se pepeo s oltara po znaku koji učini čovjek Božji riječju Gospodnjom.
  6. Tada car reče čovjeku Božijemu: pripadni ka Gospodu Bogu svojemu, i pomoli se za me da mi se povrati ruka. I čovjek se Božji pomoli Gospodu, i povrati se caru ruka i posta kao što je bila. 2.Moj. 8, 8. 2.Moj. 8, 12. 4.Moj. 21, 7. Psal. 119, 58. Jer. 37, 3. Mat. 5, 44. Dela. 7, 60. Dela. 8, 24. Rim. 12, 20.
  7. I reče car čovjeku Božijemu: hodi sa mnom kući mojoj, i potkrijepi se, i daću ti dar.1.Sam. 9, 7. 1.Kor. 2, 14.
  8. Ali čovjek Božji reče caru: da mi daš po kuće svoje, ne bih išao s tobom niti bih jeo hljeba ni vode pio u ovom mjestu. 4.Moj. 22, 18.
  9. Jer mi je tako zapovjedio svojom riječju Gospod govoreći: ne jedi hljeba ni pij vode, niti se vraćaj istijem putem kojim otideš. 1.Kor. 5, 11.
  10. I otide drugim putem, a ne vrati se onijem kojim bješe došao u Vetilj.
  11. A u Vetilju življaše jedan star prorok, kojemu dođe sin njegov i pripovjedi sve što učini prorok Božji onaj dan u Vetilju, i riječi koje reče caru; i pripovjediše sinovi toga proroka ocu svojemu. 2.Car. 23, 18.
  12. A otac im reče: kojim je putem otišao? I pokazaše sinovi put kojim otide čovjek Božji koji bješe došao iz zemlje Judine.
  13. A on reče sinovima svojim: osamarite mi magarca. I osamariše mu magarca, te usjede na nj.
  14. I pođe za čovjekom Božjim, i nađe ga a on sjedi pod hrastom, pa mu reče: jesi li ti čovjek Božji što dođe iz zemlje Judine? On mu odgovori: ja sam.
  15. A on mu reče: hodi sa mnom mojoj kući da jedeš hljeba.
  16. Ali on odgovori: ne mogu se vratiti s tobom ni ići s tobom; niti ću jesti hljeba ni piti vode s tobom u ovom mjestu.
  17. Jer mi je rečeno riječju Gospodnjom: ne jedi hljeba ni pij vode ondje, niti se vraćaj putem kojim otideš. 1.Car. 20, 35. 1.Sol. 4, 15.
  18. A on mu reče: i ja sam prorok kao ti, i anđeo Gospodnji reče mi riječju Gospodnjom govoreći: vrati ga sa sobom u svoju kuću neka jede hljeba i pije vode. Ali mu slaga. Psal. 63, 11. Prič. 6, 16. Prič. 6, 19. Isa. 36, 10. Jer. 5, 12. Jer. 29, 31. Jezek. 13, 8. Mat. 7, 15. Gal. 1, 8. 1.Tim. 4, 1. 2.Pet. 2, 18. 1.Jov. 4, 1.
  19. I vrati se s njim, te jede hljeba u njegovoj kući i pi vode.
  20. A kad sjeđahu za stolom, dođe riječ Gospodnja proroku koji ga bješe vratio; 4.Moj. 23, 5. Jovan 11, 51.
  21. I povika na čovjeka Božijega koji bješe došao iz zemlje Judine, i reče: ovako veli Gospod: što nijesi poslušao riječi Gospodnje, i nijesi držao zapovijesti koju ti je zapovjedio Gospod Bog tvoj,
  22. Nego si se vratio i jeo hljeba i pio vode na mjestu za koje ti je rekao: ne jedi hljeba ni pij vode; zato neće tvoje tijelo doći u grob tvojih otaca. Mih. 1, 5.
  23. I pošto se prorok kojega bješe vratio najede hljeba i pošto se napi, osamari mu magarca.
  24. A kad otide, udesi ga lav na putu i zakla ga. I tijelo njegovo ležaše na putu, i magarac stajaše kod njega; također i lav stajaše kod tijela.5.Moj. 4, 24. 2.Sam. 6, 7. 1.Car. 20, 36. 2.Car. 2, 24. Prop. 12, 13. Naum 1, 2.
  25. I gle, ljudi prolazeći vidješe tijelo gdje leži na putu i lava gdje stoji kod tijela, i došavši javiše u gradu u kojem življaše stari prorok.
  26. A kad to ču prorok koji ga bješe vratio s puta, reče: ono je čovjek Božji, koji ne posluša riječi Gospodnje, zato ga dade Gospod lavu da ga rastrgne i usmrti po riječi Gospodnjoj koju mu reče.
  27. I reče sinovima svojim govoreći: osamarite mi magarca. I osamariše.
  28. I otišav nađe tijelo gdje leži na putu, i magarca i lava gdje stoje kod tijela: lav ne bješe izjeo tijela ni magarca rastrgao. 3.Moj. 10, 2. 3.Moj. 10, 5. Jov 5, 22.
  29. Tada prorok podiže tijelo čovjeka Božijega, i metnuv ga na magarca odnese ga natrag, i dođe u grad stari prorok da ga ožali i pogrebe.
  30. I metnu tijelo u svoj grob, i plakahu nad njim govoreći: jaoh brate! 1.Car. 14, 13. 2.Car. 23, 18. Jer. 22, 18. Dela. 8, 2.
  31. A pošto ga pogrebe, reče sinovima svojim govoreći: kad umrem, pogrebite me u grobu gdje je pogreben čovjek Božji, pokraj kostiju njegovijeh metnite kosti moje. Ruta 1, 17. Psal. 26, 9. Prop. 8, 10.
  32. Jer će se zacijelo zbiti što je oglasio po riječi Gospodnjoj za oltar Vetiljski i za sve kuće visina koje su po gradovima Samarijskim. 3.Moj. 26, 30. 1.Car. 16, 24. 2.Car. 23, 16. 2.Car. 23, 19. Os. 12, 12. Jovan 4, 5. Dela. 8, 1. Dela. 8, 14.
  33. Pošto ovo bi, opet se Jerovoam ne vrati sa svojega zloga puta; nego opet načini iz prostoga naroda sveštenike visinama; ko god hoćaše, tome on posvećivaše ruke i taj postajaše sveštenik visinama. 2.Dnev. 13, 9. Jer. 3, 8.
  34. I to bi na grijeh domu Jerovoamovu da bi se istrijebio i da bi ga nestalo sa zemlje. 1.Car. 12, 30. 1.Car. 14, 10. 2.Car. 10, 31. 2.Car. 17, 20.